Gdje riječi teško dopiru ulazi Glazba

Oduvijek se znalo da je glazba usko povezana s osjećajima i raspoloženjima ljudi. Jeste li ikad pokušali slušati glazbu i ne pasti pod njen utjecaj? Pokušati zadržati svoje raspolozenje i ne pratiti njen tok i mijene? Teško je ostati imun na utjecaj glazbe i upravo tu leži njena moć.

Sposobnost glazbe da nas odvede u drugačiji i ljepši svijet je ključna kada govorimo o utjecaju muzikoterapije na klijente oboljele od depresije. Najjednostavnije glazbeno djelo, melodija ili zanimljiv akord može nam snažno vratiti sjećanje i promijeniti raspoloženje gotovo trenutačno.

Praznina, beznađe i nedostatak volje koju depresivni ljudi osjećaju u svakodnevnom životu se tijekom slušanja mogu zamijeniti bilo kojim raspoloženjem koje glazba donese; ona uz pomoć terapeuta pokreće slušatelja i inicira povratak ka životnoj energiji i izgubljenom smislu svakodnevnog života.

Gastro Pub Dubrovnik – “Klik na Foto” vodi Vas na Menu

Vođena fantazija uz glazbu (Guided Imagery and Music – GIM) omogućava potpuno sjedinjenje slušatelja sa zvukovima i osjećajima koje glazba moze inicirati, pritom mu dajući mogućnost da kroz vizualizaciju, koja je tijekom slušanja gotovo uvijek prisutna, u naknadnoj zajedničkoj analizi zajedno s terapeutom osvijesti i istraži vlastite osjećaje i sjećanja.

Razvijena od H. Bonny 1970-ih u SAD-u, GIM je terapija koja pružanjem neposrednog glazbenog iskustva i aktivnog sudjelovanja omogućuje klijentu direktan kontakt sa samim sobom.

Neposredno glazbeno iskustvo

Glazba je u GIM terapiji glavni vodič; ona vodi i usmjerava klijenta, stvarajući terapeutsku vezu za koju nisu potrebne riječi. Ovaj odnos između klijenta i glazbe stvara potencijal ne samo za katarzu i osvješćivanje osjećaja već i za razvoj; klijent se unutar sigurnih okvira glazbe lakše odlučuje na rizik stvaranja veza s različitim entitetima vizualizacija (bilo živim ili neživim) te na taj način i sebe vidi iz drugačije perspektive.

Vrijednost neposrednog vođenog glazbenog iskustva za klijente je u mogućnosti stavljanja pojedinca u izazovno iskustvo ovdje-i-sada, odvraćajući ih od crnih misli i potičući ih da uđu u puni i izravni dodir s glazbom. Ulazeći u kontakt, klijent napušta stanje neaktivnosti, nezainteresiranosti i apatije te se stavlja u aktivni i živi odnos s okolinom.

Najcitiraniji hrvatski psihijatar prof.dr.sc. Miro Jakovljević; Foto: Dragan Matić / Cropix

Smisao glazbe

Glazba ima svoja čvrsto utvrđena pravila i strukture koja joj daju značenje. Ona se baziraju na kulturnim normama i duboko ukorijenjenim zakonitostima koja mi lako prihvaćamo. Tako lako da često nismo niti svjesni da tapkamo nogom uz pjesmu ili pjevušimo ‘zaraznu’ melodiju dok pospremamo kuću.

Ako netko ugasi radio usred nama ugodne ili drage pjesme, osjećamo se nezadovoljno jer smo otrgnuti od očekivanog ugodnog iskustva. Drugim riječima, prirodno nam je dano da sudjelujemo u glazbi. Ona nas po svojoj prirodi pokreće i nudi ulaz u svoj svijet i onda kada smo potpuno bezvoljni i nemotivirani. Kada postajemo dio glazbe i aktivno sudjelujemo u smislenom glazbenom kontaktu, vraćamo vjeru i nadu u smisao vlastitog djelovanja.

Wasabi Dubrovnik – “Klik na Foto” vodi Vas na Tekst DU Sportiva o ovoj gradskoj “Sushi Senzaciji”

Glazba govori više od riječi

Tijekom uobičajenih verbalnih terapija katkad je teško uspostaviti konstruktivnu  komunikaciju s depresivnim klijentima. Istraživanja provedena od Watt i Ash (1998) pokazuju da ljudi glazbi pripisuju ljudske osobine, pretvarajući je na taj način u ‘virtualnu osobu’ s kojom onda empatiziraju i stupaju u odnos. U GIM terapiji klijenti su u stalnom kontaktu s glazbom koja ih vodi kroz različite spektre osjećaja, stimulirajući ih da iskuse i povežu se s njima na neverbalan način.

Glazba tako pristupa klijentima neizravno ali ipak duboko, načinom koji riječima naprosto nije dostupan. Smatra se da muzikoterapija GIM metodom gradi svoj uspjeh na našem urođenom kapacitetu za komunikativnu muzikalnost, koji potječe od najranijih interakcija s roditeljima (Hobson, 2002) baziranih na muzikalnim gestama. U ovim najranijim komunikacijama učimo kako uspostaviti veze s okolinom i pri tom osjećati zadovoljstvo. Uloga glazbe je stoga i neo-roditeljska; njeguje klijenta ne bi li na taj način omogućila proces ponovnog otkrivanja sebe i gradnje ispunjenog i sretnog odnosa s okolinom.

Uloga terapeuta

U GIM terapiji je uz sve navedene dobrobiti same glazbe ključna uloga terapeuta. Uloga terapeuta je dvostruka: Kao glazbenik, terapeut poznaje GIM glazbene programe duboko i detaljno te vođen svojim glazbenim iskustvom odabire pravu glazbenu podlogu za svog klijenta, na kojoj će se odviti opisani procesi. Kao psiholog, s druge strane, terapeut poznaje svog klijenta, njegove specifične životne okolnosti i tijek njegove depresije, pa je tako u stanju i prilagoditi izbor glazbe klijentovim potrebama.

Tijekom slušanja, terapeut prati i potiče pokretanje i produbljivanje klijentovih vizualizacija i fantazija pravovremenim verbalnim i neverbalnim intervencijama, pri tom pazeći da jednom nogom čvrsto stoji na zemlji i bilježi detalje klijentove fantazije. Napokon, u samom procesu analize klijentove fantazije nakon slušanja, terapeut pomaže klijentu da osvijesti veze izmedju vizualizacija i svakodnevnog života, te da stvori uvid o vlastitom stvaranju odnosa s okolinom kroz analizu i razumijevanje svog odnosa prema glazbi.

GIM muzikoterapija  je zbog kompleksnosti i interdisciplinarnosti predmet najnovijih znanstvenih istraživanja u područjima psihologije, muzikologije i neuroznanosti. Njen uspjeh u borbi protiv psihičkih bolesti se krije u njezinoj slojevitosti i duplom terapeutskom djelovanju: terapeut ohrabruje i pomaže klijentu pri produbljivanju, analiziranju i shvaćanju glazbenog iskustva, a onamo gdje njegove riječi teško dopiru, ulazi glazba, njeguje i daje smisao.

Autorica: Helena Đukić, psihologinja