LOADING

Type to search

Du Sportivo© Mentalno zdravlje i Prevencija

HRVATSKI INSTITUT ZA ISTRAŽIVANJA I EDUKACIJU O MENTALNOM ZDRAVLJU & DU SPORTIVO Osobno poboljšanje uz našu Djecu

Počinjemo živjeti ono što želimo poučiti svoje Dijete

Suradnjom Hrvatskog instituta za istraživanja i edukaciju o mentalnom zdravlju i DU Sportiva nastala je korisna Rubrika o Mentalnom zdravlju

Prije nego postanemo roditelji, mislimo kako će naše dijete biti dobro, poslušno, razumno jer ćemo učiniti sve da se dobro slažemo. Bit će i tako. Lako je kad ide lako. No, najviše o svom osobnom rastu uz djecu naučimo iz vlastitih trenutaka nemoći, frustracija, poraza.

Takva stanja prolazi svaki roditelj, pa je lakše kad bar znamo da nismo samo mi oni koji to prolaze. Iako smo roditelji i odrasli ljudi, često ćemo se osjećati neuspješno u podnošenju dječjih osjećaja i njihovog ponašanja. Često smo iscrpljeni pa smo nestrpljivi, grubi. U komunikaciji ili u postupcima.

 

Potrebno je to vidjeti kod sebe. Osvijestiti takvo svoje ponašanje. Suosjećati sa samim sobom. Postupiti tako da naše riječi stvaraju mir u kući. Riječi i naše ponašanje bi trebali biti takvi da vode ka rješavanju problema.

Na primjer:

Ako dijete viče i mi vičemo na njega, u nastojanju da ga stišamo, dijete se neće smiriti. Vikat će još više i jače, protestirat će. Vičemo li na dijete i kažnjavamo ga, učimo ga da je prisiljavanje način na koji se dobiva ono što želi. Onog trenutka kad naše riječi budu smirujuće, uvažavajuće, dijete će se smiriti. Možemo mu reći – vidim da si sad jako ljut, razumijem. Ako se malo smiriš, zajednički ćemo riješiti što te muči. U takvim trenucima trebamo sebe podsjetiti da se trebamo ponašati onako kako bismo željeli da se netko ponaša prema nama. Tada će se i djetetovo ponašanje početi mijenjati. Vidjet će da vidimo njegove potrebe, da mu nastojimo olakšati način kako da ih zadovolji.

Ako nastavimo koristiti prijetnje, ako vičemo, izazivamo ili strah ili sram kod djeteta. Ili oboje.

U tinejdžerskom dobu doći će do suprotstavljanja i odbacivanja autoriteta. Doći će do negiranja vrijednosti koje smo mislili da je dijete usvojilo. Zato promišljamo i djelujemo prije toga.

Dok nam se događaju takva ponašanja, dobro je promisliti o obrascima ponašanja naših roditelja koji su se moguće prenijeli na nas. I oni mogu biti početna točka za razumijevanje svog ponašanja i rada na prvim promjenama. Zamijeniti obrazac grubosti i bezobzirnosti, obrascem uvažavanja reakcije djeteta, pokazujući mu da se može riješiti ono što ga smeta, dugotrajan je proces rada na sebi.

Ako pomislimo da smo loši roditelji zbog nekog svog nepriličnog postupka, to nije doista tako. Ponekad jednostavno ne umijemo drugačije. Ljutimo se, uvrijedimo, ne znamo bolje tog trenutka.

Jednostavno, u svakom smo trenutku svog života uradili najbolje što smo tada znali.

No, da smo zaista loš roditelj, ne bismo se ni pitali jesmo li dobri ili loši.

Oni koji žele biti bolji, sebe i procjenjuju. Možemo prema sebi pokazati malo empatije, malo blagosti. Naučiti iz situacije da sljedeći put ne kritiziramo neki dječji postupak. Da ne osuđujemo ni dijete ni sebe.

Primjer:

Dijete se uzruja jer mu nešto ne polazi za rukom, npr. sastaviti helikopter od lego kockica ili nacrtati ono što je zamislio. Ako se pri tom ljuti, dobije ispad bijesa, a mi inzistiramo da se smiri, ono nas doživljava kao nepovoljnu okolnost za sebe. Postaje još ljuće i frustracija mu raste. Ako se spustimo u čučanj, u razinu njegovih očiju, ako primirimo glas, puno su veće mogućnosti da se dijete smiri. Možda nam neće dopustiti da mu pomognemo u tome što radi, ali mu možemo predložiti da nastavi slagati lego nakon šalice kako-a koju ćemo zajednički napraviti. Prijedlog koji bi često bio prihvaćen od strane moje djece je da ćemo napraviti krug biciklom ili otići u park pa nastaviti kad se vratimo.

Ponekad neće proći prijedlozi, ali će proći smirujuća riječ koja će reći da ga razumijemo. Otvoreno mu reći da ni nama ne uspijeva sve uvijek od prve. Dobro je to potkrijepiti primjerom iz osobnog života. Pri tom valja biti potpuno autentičan, prisjetiti se realne situacije u kojoj nam nešto nije uspjelo.

Primjer

Nisam dugo vremena naučila kolut naprijed i činilo mi se da svi drugi u razredu to znaju ili nisam dobila željenu ocjenu u školi, a bila sam sigurni da hoću i slično.

Važno je samo da su to istinite životne situacije koje smo prošli.

Ponekad je ljutnja na ono što dijete pokušava uraditi samo potreba za zagrljajem i prisutnošću.

Djeca osjete kad smo svjesno tu. U takvim smo trenucima usmjereni u potpunosti na ono što nam govore, na njihovo lice, pokrete tijela. Možemo doslovce osjetiti njihovu emociju, energiju, razlučiti ono što ih muči i posvetiti im se s nježnošću. Biti prema njima brižni i empatični. Tada se i oni umire i sve je puno ugodnije. Tada se lakše sastavi spomenuti helikopter ili nacrta crtež ponovo.

professor emeritus dr.sc. Miro Jakovljević, osnivač i predvodnik Hrvatskog instituta za istraživanja i edukaciju o mentalnom zdravlju

Roditelji moraju znalački, domišljato, raditi na odgajanju.

Roditelj koji izbjegava promjenu ponašanja uz svoju djecu, djelujući po kratkom postupku „šuti i slušaj“, propušta mogućnost za osobni rast. Priliku za osobno poboljšanje. Promjenom svog ponašanja, uvježbavamo i mijenjamo sebe. Radimo korake prema onom kako želimo živjeti.

Tako polako počinjemo živjeti ono što želimo poučiti svoje dijete.

Željezo / Čelik / Otpadna Vozila / Aluminij / Drvo / Plastika – SAKUPLJAČ DUBROVNIK“Klik na Foto” za detaljne informacije

Tags:

You Might also Like

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *