PROF.DR.SC. MIRO JAKOVLJEVIĆ Nedostatak Empatije može dovesti do raznih duševnih bolesti
Empatija – Jedina Perspektiva
Na sljedećem linku možete pogledati cjelokupnu rubriku DU Sportiva “Promocija Mentalnog Zdravlja”, koju ostvarujemo u suradnji s Hrvatskim institutom za istraživanje i edukaciju o mentalnom zdravlju osnivača profesora Jakovljevića, a njihov Internet portal Pro Mente Empathica pogledajte na sljedećoj poveznici
Empatija je jedan od temelja mentalnog zdravlja, a nema zdravlja bez mentalnog zdravlja, kako tvrdi naš najcitiraniji hrvatski psihijatar prof.dr.sc. Miro Jakovljević.
Nedostatak ili nepostojanje empatije uistinu često dovode do razaranja brojnih života…
Nedostatak empatije u obitelji dovodi do toga da se brakovi razvode, da djeca stradaju ako roditelji nemaju empatiju za svoju djecu, ili braća i sestre jedni za druge. Takve situacije postaju pakao. Rađaju se mnogi duševni poremećaji, jedni druge povrjeđuju i nanose bol.
Nema ključnih područja života u kojima dispatija (odsustvo empatije) nije prisutna…
Ako nema empatije u školi onda je mnogo vršnjačkog nasilja. Ako profesori nemaju empatije za svoje učenike, onda je učenicima škola trauma i stvara se jedan distres. Ako nema empatije na radnom mjestu posljedično dolazi do iscrpljenja na poslu.
Nedostatak empatije u javnom prostoru posebno je poguban, jer uvelike ima utjecaj na stanovništvo i mehanizme razmišljanja, te ponašanja…
Javlja se puno govora mržnje i to truje ljude, dijeli ih i čini nervoznim, te se olako sukobljavaju i to sve narušava mentalno zdravlje. Kada nema empatije u politici onda to najbolje vidite u našem Saboru, koji često liči na jednu stand-up pozornicu. Tamo su stand-up komičari. Mnogi su vrlo pametni, ali ne koriste pamet na pravi način, ne poštuju jedni druge.
Poštovanje – toliko jak i ljekovit pojam po čovjeka, naspram svega onoga što nas razara omalovažanjem drugih, a često i nas samih.
Empatija uključuje da poštujemo jedno drugog. Pogledajte u sportu kako su sportaši pravi primjer poštivanja svog protivnika. Svi veliki sportaši su takvi. Tome nas uči i kršćanska kultura, da poštujemo i svog neprijatelja. Dapače, čak i da ga ljubimo.
Itekako je moguće, iako je na “neprijateljima” najčešće osuda, ne uvijek naravno. Ali, i takav čovjek koji je možda i najgrubljim postupcima pogriješio oblikovan je u ranoj dobi života i u odrasloj dobi je teško, ne i nemoguće, raditi korektive pogrešno usađenih vrijednosti i naučenih obrazaca ponašanja. Empatija liječi konstantno i nas same i svakako i osobe koje nisu na pravom putu…
Empatijom upravo uđete u njegov svijet i pokušate i njega razumijeti zašto je on takav kakav jest i kako “ja i ti” gradimo jedno veće „mi“, a kako “mi, vi i oni” gradimo još jedno veće humanističko „mi“. To je uistinu jedina perspektiva.
Posljedice osim činjeničnih “životnih brodoloma” osjete se itekako i na našem mentalnom zdravlju…
Sve što sam prethodno naveo može u blažim oblicima biti praćeno anksioznim stanjima, depresijom, a u teškim oblicima i psihotičnim stanjima.