IZJAVA O RODITELJSTVU I DJECI “Kao otac ću se smatrati vječni dužnik…”

Dar
Svaki tekst osim što može informirati javnost bilo činjenicom, stavom, izjavom sugovornika ili svim mogućim sastavnicama novinarstva – može imati i svoj cilj, a svaki novinar u trenutku pisanja može i zamisliti barem osnovni osjećaj čitatelja, primjerice da pojednostavnimo – dobar ili loš.
Zato i naš najcjenjeniji i najcitiraniji hrvatski psihijatar professor emeritus dr.sc. Miro Jakovljević posebno u svom djelovanju ističe empatiju, koju svrstava i u medijski svijet.
DU Sportivo se trudi ničim ne uznemiriti čitatelja, naprotiv – uvijek mu se trudi pružiti ugodan osjećaj “boravka” među tekstovima, slikama, videouratcima i svemu što objavi.

Vrijedan Pokrovitelj DU Sportiva – Predivan Beach Bar DODO – “Klik na Foto” vodi Vas na njegovu Internet stranicu
Kao jedan primjer medijske empatije, ali i primjer među brojnim definicijama tko je Dijete, tko je roditelj, što je obitelj, donosimo izjavu jednog oca, spominjući se rođenja svoje kćeri, prvog djeteta, u situaciji kada recimo njegova plaća nije mogla pokrivati ni stanarinu.
“Shvatio sam da ona nije bila nešto marginalno i jedan prolazni događaj, nego središnja činjenica moga života i događaj koji mijenja definitivno moje postojanje. Shvatio sam da, dok sam do tada doživljavao sebe samog kao središte moga života, od tada nadalje nametnula se kao stup jedne nove egzistencije u kojoj će ona biti ta koja će određivati sadržaje i izbore…”
“Promijenio sam se i sazrio samo zahvaljujući njoj. Kao otac ću se smatrati vječni dužnik prema svojoj djeci jer to što sam danas dugujem poglavito njima.”
U pravilu je funkcionalna obitelj izvan reflektora javnosti, u posvemašnjoj skrovitosti. Uočiti i vrednovati tu stvarnost bogatu čovječnošću, ispunja divljenjem i obnavlja nadu.
Uz ovu izjavu svakako bi mogla ići i sljedeća pjesma, iz zbirke poezije “Tisuću Preobraženja“, glavnog urednika DU Sportiva.
DAR
S tajnom vjere u darovani život,
Pružamo znojne i drhtave dlanove,
Pred redateljem iskonskih nježnosti.
Posegnuvši u škrinju rajskog dragog kamenja,
Brižno nam prepušta plod iskrice ljubavi.
Provedimo ga poljem plodnih sočnih smokava,
Sunčanim poljanama kada divlje naranče zriju,
Sklonimo ga od tuge divljih južnih vjetrova,
I da nikada to malo biće ne zaspe u mraku.
U spektru kruženja naših kratkih sudbina,
Bridovi odgovornosti suštinska su utvrda.
Sklonimo se pred najezdama pustih starosti,
Zaustavimo Zemlju na treptaj oka – prigrlimo anđela.