Od tolikih snalaženja nemamo se vremena pronalaziti

“Od 1988. pa sve do umirovljenja professor emeritus Vinko Grubišić (2008.) predavao je na Sveučilištu Waterloo hrvatski jezik i književnost te povremeno rusku književnost, a u sklopu svojega rada pripremio je sveučilišne priručnike Elementary Croatian I, Elementary Croatian II, Croatian Grammar, Croatian Reader (skupa s Anitom Mikulić Kovačević), te Croatian Literature in English (skupa sa kćeri Katicom Grubišić). Godine 2007. priredio je u okviru sveučilišta na kojemu je proveo dobar dio radnoga vijeka Croatian Online („Internetski tečaj hrvatskog”) kao prvi jezik na svijetu u programu Angel.” Kompletnu biografiju možete pronaći na sljedećoj poveznici 

DU Sportivo u ovom istinskom velikanu nalazi uzor i teško je dočarati koliki je znanstveni i svaki drugi srodni doprinos profesora Grubišića.

Izdvojili smo jednu njegovu pjesmu znakovitog i začudnog naziva “Ljudi koji i jesu i nisu”, ne zasigurno posljednji put, iz njegove genijalne zbirke poezije “Tupi lupanj smrti”

U našoj rubrici o poeziji uvijek ćemo otići korak dalje i ponuditi neku od univerzalnih vrijednosti, u moru “novih” – nedovoljno dokazanih ili sasvim nedokazanih, odveć udaljenih od srži čovjeka, da se upravo kako u jednom stihu Grubišić zapisuje “Od tolikih snalaženja nemamo vremena pronalaziti“. Dijelom ili potpuno izgubljeni identiteti, bilo slučajno na vjetrometini “svega i svačega”, bilo svjesno ulaskom u razne ispraznosti.

“Privremen način života” kako stoji u pjesmi još je jedan pečat današnjem vremenu, u potpunoj nesvjesnosti da svaka “privremenost” udaljava od glavnog tijeka života prema ušću gdje se okrećemo i sažimamo životnu bilancu – tapkamo u mjestu i zaista, ponekad se treba preispitati, što je jako zdravo za naš napredak, “imaju li uopće godišnja doba neki razlog za dulje zadržavanje nad nama”, kako stoji u jednom od stihova.

Jako bogata pjesma koju uistinu treba nekoliko puta pročitati da bi se usvojile neke od vrlo vrijednih i poučnih poanti, te je zasigurno vrijedna dubljeg promišljanja.

Ljudi koji i jesu i nisu

“… Ovdje nismo, a tamo nas nema“
(Iz jednog sasvim usputna razgovora
sasvim usputnih ljudi)

I.

Rekoše:
Ne, ovdje nismo
a kako bismo i mogli biti,
kad nas to ovdje nikada
sasvim ne podnosi.

Bar ne pojednačno.

A drugo su statistike.

Svejedno što im je to Ovdje često na umu

Kažu kako ovdašnje ovdje
s njima jedva da ima
imalo istovremenosti.

Jer:

čvršća podnožja se hoće:
razumljvo je što se od tolikih snalaženja
nemaju vremena pronalaziti.

A drugo su statistike.

A i tko bi im jamčio da bi bilo kakvo ovdašnje Ovdje
moglo imati neko dno s kojeg bi mogli otpočeti
prihvatljivije odbrojavanje djela i dana
tj. pojedinačnih nalika.

II.

Čim se susretnete s nekima od njih,
pomišljate kako tu nemate
ništa saznavati:

Oni kao da vas uvijek gledaju izdaleka.
Možda čak iz mitskih
sasvim izmišljenih krajeva.

Ne možete ih priupitati o krajolicima
po kojima su ostali njihovi izmršeni horizonti,
gdje u najviše slučajeva
godišnja doba ni nisu nalazila neki razlog
za dulje zadržavanje.

Čim se okrenete od njih
pomišljate kako su se svi vidljiviji tragovi
već zagubili.

Kažem vam: nema posebna razloga
zadržavati se s njima,
ako mislite da se oni još privikavaju
na neki privremen način života.

Oni vas mogu još uvijek
gledati iz neke svoje daljine
kao da vas žele
tek utemeljiti.

“Klik na Logo” vodi Vas na Internet stranicu vrijednog pokrovitelja DU Sportiva