Između tolikih znatiželjnika…

Od 1988. pa sve do umirovljenja professor emeritus Vinko Grubišić (2008.) predavao je na Sveučilištu Waterloo hrvatski jezik i književnost te povremeno rusku književnost, a u sklopu svojega rada pripremio je sveučilišne priručnike Elementary Croatian I, Elementary Croatian II, Croatian Grammar, Croatian Reader (skupa s Anitom Mikulić Kovačević), te Croatian Literature in English (skupa sa kćeri Katicom Grubišić). Godine 2007. priredio je u okviru sveučilišta na kojemu je proveo dobar dio radnoga vijeka Croatian Online („Internetski tečaj hrvatskog”) kao prvi jezik na svijetu u programu Angel.” Kompletnu biografiju možete pronaći na sljedećoj poveznici 

Treći put na našem portalu izlazimo s “genijalnim minijaturama” iz pera ovog velikana, u kojem DU Sportivo nalazi uzor, jer piše iskustveno, bistro, životno, iskonsko, često i teško zamjetno…

Takvu vrstu izraza rijetko je pronaći, osim u prašnjavim odajama misaone poezije, koja polako gubi i interes i srž, kojim god redoslijedom napisali ova dva pojma.

profesor Vinko Grubišić

Zbirka poezije profesora Grubišića “Tupi lupanj smrti” obiluje iznenađujućim podražajima za um i srce, jer zna rascijepati u emotivne slagalice neke “sasvim obične događaje”, a koji to za njega nisu.

Takvi umovi promatraju sudbinu valova, tek rođenih kornjača na obalama oceana, gdje se zadržavaju godišnja doba, gdje u nama obitava ožiljak, pa i jesu li manekenke privid…

Njegova bistrina i život koji stanuje u svakom atomu, svakoj pojavi u nama i oko nas osvježili su mali kutak DU Sportiva i nadamo se i svakoga tko zaviri u retke i među retke “genijalnosti u peru”

DU Sportivo mu od srca posvećuje sljedećih osam stihova:

“Ne bira ni mjesto, vrijeme,
Konca nema dok ne složi,
Što je sišlo s hitra uma,
Združi Bože i umnoži.

Novčić prima tek za kruha,
Obogatit’ se nikad neće,
Plaća mu u sreći bila,
On je nešto umom veće.”

MANEKENKE

Za njima još dugo ostaju odrazi njihove mekane puti
i milikovih smijuljaka.
Kao da im se dolazak
iz nekog udaljenijeg ponora
pričinio kao neplaniran ubilježaj u vrijeme.

One između tolikih znatiželjnika,
znaju proći,
a da ni jednom od njih ne najave baš nimalo pripadnosti,
iako svu tjelesnost ne uspijevaju odnijeti sa sobom.

Podučene kako se oboružati što umjerenijim
prelijevima tijela u požude,
dok ponosito tom stazom pronose odjeću
(umjesto sebe), one sasvim vješto
izbjegnu očitije terete tijela.

Ako uzmete u obzir nepomičnost staze
kojom se i nisu uputile nego njome
kao da na izvjestan način uče suočavanja
s Nedostižjem,
učinit će vam se da se ustrajno pretvaraju
u ljupke korake,

Iza kojih jedva da ostaje imalo stvarnosti.

RESTORAN PIRAMIDA – Na Babinom kuku / Mali Stradun – Radno vrijeme 8-24

Od ponedjeljka do četvrtka muzika uživo od 19.30

Zavirite u kompletan Menu / Broj za rezervacije 098/9611-593

U ponudi i vrhunski doručak