Od tolikih snalaženja nemamo se vremena pronalaziti

“Od 1988. pa sve do umirovljenja professor emeritus Vinko Grubišić (2008.) predavao je na Sveučilištu Waterloo hrvatski jezik i književnost te povremeno rusku književnost, a u sklopu svojega rada pripremio je sveučilišne priručnike Elementary Croatian I, Elementary Croatian II, Croatian Grammar, Croatian Reader (skupa s Anitom Mikulić Kovačević), te Croatian Literature in English (skupa sa kćeri Katicom Grubišić). Godine 2007. priredio je u okviru sveučilišta na kojemu je proveo dobar dio radnoga vijeka Croatian Online („Internetski tečaj hrvatskog”) kao prvi jezik na svijetu u programu Angel.” Kompletnu biografiju možete pronaći na sljedećoj poveznici 

DU Sportivo u ovom istinskom velikanu nalazi uzor i teško je dočarati koliki je znanstveni i svaki drugi srodni doprinos profesora Grubišića.

Izdvojili smo jednu njegovu pjesmu znakovitog i začudnog naziva “Ljudi koji i jesu i nisu”, ne zasigurno posljednji put, iz njegove genijalne zbirke poezije “Tupi lupanj smrti”

U našoj rubrici o poeziji uvijek ćemo otići korak dalje i ponuditi neku od univerzalnih vrijednosti, u moru “novih” – nedovoljno dokazanih ili sasvim nedokazanih, odveć udaljenih od srži čovjeka, da se upravo kako u jednom stihu Grubišić zapisuje “Od tolikih snalaženja nemamo vremena pronalaziti“. Dijelom ili potpuno izgubljeni identiteti, bilo slučajno na vjetrometini “svega i svačega”, bilo svjesno ulaskom u razne ispraznosti.

“Privremen način života” kako stoji u pjesmi još je jedan pečat današnjem vremenu, u potpunoj nesvjesnosti da svaka “privremenost” udaljava od glavnog tijeka života prema ušću gdje se okrećemo i sažimamo životnu bilancu – tapkamo u mjestu i zaista, ponekad se treba preispitati, što je jako zdravo za naš napredak, “imaju li uopće godišnja doba neki razlog za dulje zadržavanje nad nama”, kako stoji u jednom od stihova.

Jako bogata pjesma koju uistinu treba nekoliko puta pročitati da bi se usvojile neke od vrlo vrijednih i poučnih poanti, te je zasigurno vrijedna dubljeg promišljanja.

Ljudi koji i jesu i nisu

“… Ovdje nismo, a tamo nas nema“
(Iz jednog sasvim usputna razgovora
sasvim usputnih ljudi)

I.

Rekoše:
Ne, ovdje nismo
a kako bismo i mogli biti,
kad nas to ovdje nikada
sasvim ne podnosi.

Bar ne pojednačno.

A drugo su statistike.

Svejedno što im je to Ovdje često na umu

Kažu kako ovdašnje ovdje
s njima jedva da ima
imalo istovremenosti.

Jer:

čvršća podnožja se hoće:
razumljvo je što se od tolikih snalaženja
nemaju vremena pronalaziti.

A drugo su statistike.

A i tko bi im jamčio da bi bilo kakvo ovdašnje Ovdje
moglo imati neko dno s kojeg bi mogli otpočeti
prihvatljivije odbrojavanje djela i dana
tj. pojedinačnih nalika.

II.

Čim se susretnete s nekima od njih,
pomišljate kako tu nemate
ništa saznavati:

Oni kao da vas uvijek gledaju izdaleka.
Možda čak iz mitskih
sasvim izmišljenih krajeva.

Ne možete ih priupitati o krajolicima
po kojima su ostali njihovi izmršeni horizonti,
gdje u najviše slučajeva
godišnja doba ni nisu nalazila neki razlog
za dulje zadržavanje.

Čim se okrenete od njih
pomišljate kako su se svi vidljiviji tragovi
već zagubili.

Kažem vam: nema posebna razloga
zadržavati se s njima,
ako mislite da se oni još privikavaju
na neki privremen način života.

Oni vas mogu još uvijek
gledati iz neke svoje daljine
kao da vas žele
tek utemeljiti.

Wasabi Dubrovnik – Dubrovačka unikatna Sushi senzacija – “Klik na Foto” vodi Vas direktno na njihov Menu