NOĆNI ĐIR PITOMIM PEYTONOM Nema prevelike razlike između noći i dana – Buku davnih dana odmnijenila je tišina…
Noćno Oko DU Sportiva među “duhovima davne živopisnosti”…
Nije ovo pitomo naselje jedino “nastradalo” u “košnji nataliteta“, za razliku od košnje trave, koja se mladi i ostavlja miris koji zanosno opija. Ne samo to, ako ćemo već o travi – sliku čeljadi može dati i briga o vrtovima i okružju zgrada, livada, zaraslih puteva. Samo jedan djelić slike u općoj užurbanosti, te dijelom i apatiji. Nekada je grm s ružama bio normalan, danas je poput “sjaja rijetkih zvijezda“…
Najavljujemo ovim putem da ćemo jednog dana popričati s onima koji su prohujali kroz “zlatne godine“, te danas svjedoče čemu svjedoče. Skupinu od petero djece rijetko je za vidjeti u igri na brojnim zelenim površinama, ispred zgrada, na skalama, bilo gdje. Možda smo i pretjerali s pet – tri je bolji broj za dočarati tužnu sliku. Naravno, nije sve crno. Ali, ne miriše na dobro, nešto poput lijepog cvijeta neutralnog mirisa…
Slike su rađene u noćnim uvjetima, ponegdje u potpunom mraku, jer valjda više ni javna rasvjeta u svom punom sjaju nije potrebna (ponegdje postoji opasnost da odletiš niza skale, te i poznajemo nekoliko slabovidnih osoba gdje se moraju oslikavati bijele crte da sigurno dođu doma op.a.).
Kad se smrkne velika je većina doma, nema ni s kime biti vani. Dok su nekad mladi, a i stari, sjedali, pogotovo ljeti, do kasnih sati. Uostalom, još malo teksta slijedi ispod (noćnih) fotografija.
Potpisi svjedoče življem, ljepšem, pa i kreativnijem vremenu…
Nekadašnji, slavni, video klub Peyton…
Nekad se ovdje igrao i nogomet, a bare su bile dva kamena, te mnoštvo djece… Garaže su također bile bare… :)))
Jedna uistinu ružna slika, gdje bi trebalo u nekom idealnom svijetu kažnjavati ovakvu neurednost, usred naselja gdje ima i djece. Suprotnost od naravno urednosti, posloženosti, brige za druge, u konačnici – empatije prema drugima, kako kaže suradnik našeg Portala prof.dr.sc. Miro Jakovljević, najcitiraniji hrvatski psihijatar, te i među najcitiranijim hrvatskim znanstvenicima uopće. Ali, ovakve anomalije primjetio bi i “netko s Marsa”…
Slavna Peyton stanica… :))))
Pozdrav ekipi koja je nekad ovdje sjedala…
Kuglana… Ex…
Možda i najmanji (bivši) nogometni teren na svijetu…
Ovdje je nekad bila lijepa taraca za igru djece, pa i nogometa, sjedanja u hladu, raznih igara, a danas ovaj tužni bor stoji ovako dugo, predugo…
Uvijek treba naći razloga za (o)smijeh, pa evo i “tende” susjedu, kao u stara dobra vremena…
Prometnica noću u skoro potpunom mraku… Sreća da nema zapreka…
Jedna od igara bila je kako s prvog stabla doći do zadnjeg bez da staneš na tlo…
Još jedan teren za nogomet… Koliko ih je samo bilo. Još su tu, ali nikog na njima…
Jedan od najvećih labirinata u Peytonu. Djeca su nakon “branja naranača” bježala ovim putem, dvije etaže niže i onome tko te prati – zamantra mu se… :)))))
Nema više slavne palme… Nekad se ispod nje okupljalo i staro i mlado…
Slavni borići…
Koliko li je djece u ovoj uličici napravilo svoje prve korake…
Bio je izazov osvojiti vrh Košćele… Danas?
Optimizma mi daj… Mlada maslina i mlada mačka… Neka je djece što više i neka ulice i naselja ponovno odzvanjaju dječjom igrom i veseljem…
M.M. 11 :))))
Ulazak u srce… :))))
Ispod lovorika… Na samoj granici s Čokolinom… Uvijek su bile lijepe rasprave gdje li je granica :))))
Nestadoše i grafiti…
Naselje labirint. Sad si tu, a u trenutku – tamo… :))))
Peytonska zaobilaznica… :))))
Još uvijek je tu staza kojom se išlo u školu. Danas nova škola i nadamo se uvijek – puna!