MEĐUNARODNI TJEDAN NEVIDLJIVOG INVALIDITETA Podizanje svijesti da oboljeli ne može “snagom volje” stvoriti molekulu koja mu nedostaje
Gips je vidljiv, mozak ili živac nisu…
Foto: IDA
Ovog se tjedna (18. – 24. listopada) obilježava Međunarodni tjedan nevidljivog invaliditeta.
Ova se inicijativa, koju je pokrenula organizacija Invisible Disabilities Association (IDA), tradicionalno održava svake godine tijekom trećeg punog tjedna u listopadu (od nedjelje do subote).
Cilj ovog tjedna je podizanje svijesti o stanjima i izazovima koji nisu odmah vidljivi na prvi pogled – poput kroničnih bolesti, kronične boli, mentalnih i neuroloških poremećaja, oštećenja sluha ili vida te autoimunih stanja, kako bi se smanjila stigma i potaknula veća inkluzivnost u zajednici i na radnom mjestu, te razumijevanje ovakvih stanja u svakodnevnim kontaktima s oboljelima.
Kada netko iz navedenih skupina nema primjerice invalidska kolica, gips ili bijeli štap okolina će često pretpostaviti potpuno zdravlje i punu radnu sposobnost. Ovdje je riječ o prvoj – vizualnoj varci.

Međutim, nerazumijevanje tih stanja dolazi do izražaja i ako je sugovornik upućen u dijagnozu ili stanje osobe.
I često će se osobe koje se nose s nevidljivim invaliditetom naći pod velikim teretom pritiska da “moraju biti dobro”. Nerijetko ih se u “običnim ” razgovorima etiketira kao lijene, nemotivirane, hipohondre, ili da traže razne izgovore, bilo za odlazak u šetnju ili pronalazak posla.
Ako se požale dolazi i do banaliziranja njihovog stanja i simptoma, koji su najčešće nevidljivi. U takvim situacijama često dobivaju komentare “I ja sam umoran”, “To ti je sve u glavi”, “Misli pozitivno, nije to ništa” i slično, što osobu koja traži osnovnu razinu razumijevanja tjera u stanje opravdavanja, zatim frustracije nerazumijevanjem, a moguća su i depresivna stanja ukoliko je okolina ustrajna u tome.
Oboljeli su osobe kao i druge i naravno da razmišljajući zaključe da nešto ne mogu tog dana, ili u određenom razdoblju ili trajno. Svoje limite znaju izvagati, kao i svoje vrijednosti. Ali pritiskom i nerazumijevanjem dođe i do osjećaja manje vrijednosti.

I am invisible no more
I uspjesi koji su njima ogromni, a nekome sasvim normalni, budu često banalizirani. Uzet ćemo za primjer agorafobiju s paničnim napadima, od kojih autor ovog teksta i sam boluje.
Rečenica – “Izađi 500 metara neće ti ništa biti” može dolaziti iz najbolje namjere, ali definitivno označava osnovno nerazumijevanje stanja, a nerijetko i lijenosti da se nešto više i sazna, makar pokuša ući u tuđu kožu. Osoba zna da ne može prošetati 500 metara, tijelo nepogrešivo registrira limit, te dolazi do frustracije i tuge zašto ono što je očigledno njoj, nije makar relevantno kao informacija nekom drugom.
Kada bi netko prišao osobi sa slomljenom nogom u gipsu i rekao: “Ustani, snagom volje kost će ti zacijeliti”, svi bi to smatrali apsurdom. A to je potpuno ista situacija. Samo je gips vidljiv.
Zašto? Ono što je lom noge, kod primjerice mentalne bolesti to je “lom” receptora, amigdala, pad volumena hipokampusa, lučenje kortizola ili potpuni kaos u razinama neurotransmitera. Samo ako je organ skriven unutar lubanje, onda to za druge često nije bolest.

Primjer mentalnih bolesti ne želimo razdvajati naravno od ijednog drugog nevidljivog invaliditeta. Svaki nevidljivi invaliditet povlači nažalost slične posljedice, koje troše tijelo koje se ionako bori s bolešću.
Da, postoji ta poražavajuća iluzija da čovjek svojim stavom i čeličnom voljom može prebrisati fiziku i kemiju svog tijela. Nitko od osoba koje se bore s nevidljivim invaliditetom ne može “snagom volje” narediti svom tijelu da proizvede molekulu koju nema.
I kada nekoga proglasiš lijenim, nemotiviranim ili luđakom, automatski si skinuo sa sebe svaku odgovornost da pokažeš empatiju i razumiješ nečiju patnju i da pružiš ruku tom čovjeku.

Ovakva stanja nevidljivog invaliditeta najlakše je nekad plastično dočarati, sve kako bi i pojedinac i društvo “zbrojili 2 i 2”.
Zato je ovaj tjedan jako važan da osvijesti i obitelj, i prijatelja, i okolinu, i poslodavca i bilo koga tko dođe u doticaj s nekim od oblika nevidljivog invaliditeta.
ANIVA TRAVEL – Usluge prijevoza putnika Autobusom 49 + 2 organizira putovanja na području Europe
Poludnevni / Jednodnevni / Višednevni izleti
Organizirani prijevoz djece na sportska natjecanja i organizirana višednevna natjecanja
Hodočašća / Sport / Kultura / Svečanosti
anivatraveldubrovnik@gmail.com / 098/945-5781
* Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

