Čime smo zaslužili jednu takvu Osobu koja nam želi dati toliko ljubavi, pažnje i podrške…

Za one koje nisu pročitali prvi dio razgovora – nalazi se na ovoj poveznici. U samom razgovoru s Markom su izdvojeni djelovi onoga što su o Marku Sentiću izrekli Vjekoslav Kobešćak, Sado Bečić, Mateo Semiz i njegov brat Martin Sentić, dok ispod razgovora pročitajte njihova kompletna svjedočanstva o tome tko je uistinu Marko i koliko možemo biti sretni što ga imamo 

Razgovarao i (samo) zapisao: Vlaho Raič

Od preko tisuću tekstova DU Sportiva ovo je prvi gdje osjećam tremu. Važnost ispravnog prenošenja poruka koje šalje Marko Sentić, jedan od najboljih europskih judaša u svoje vrijeme, razlog je tremi jer poruka za sve nas je uistinu mnogo.

Marko je istinski putokaz i primjer silne borbe, beskrajnog svakodnevnog truda, krvavog rada s osmijehom na licu, brojnih životnih postignuća koje je ostvario nakon što mu je život visio o tankoj niti.

Njegovo drugo gostovanje na DU Sportivu nije slučajno, jer on je uzor potpisnika ovih redaka i često se sjetim njegovih uputa i njegovog primjera kako se živi i raste.

Dogovorili smo se da nema povratka u prošlost ni na sekundu, ni na riječ. Samo poruke optimizma, prelijepih primjera i postulata, radosti življenja i nade za još bolje – njemu i svima. I htio sam da o Marku progovore veliki i dobri ljudi i ljudi ostvarenih karijera – Vjekoslav Kobešćak, Sado Bečić, Mateo Semiz i Martin Sentić.

Izdvojene citate o Marku pročitajte usred našeg razgovora, a cijele verzije su ispod teksta.

Od našeg razgovora kojeg smo vodili prije godinu i pol došlo je do jedne velike promjene. Marko je napravio još jedan ogroman iskorak i radi s mlađim judo uzrastima…

Angažiran sam u Judo klubu “Konavle Cavtat” i vodim jednom tjedno kondicione treninge. Osim mene treneri u Klubu su Sado Bečić i Vlaho Bratičević. Puno mi to znači jer sam dosta psihički jak i na kraju imam i što pokazati (deset puta državni prvak, deveti na svijetu, sedmi u Europi op.a.). Pogotovo sada u rujnu počinju pripreme za Državno prvenstvo u Zagrebu U-16. Hvala upravi Kluba koja me angažirala i vjeruje u mene.

“Klik na Logo” vodi Vas na Internet stranicu vrijednog pokrovitelja DU Sportiva

“Riječ je o jednom izuzetno kvalitetnom, ja ću reći i dalje mladiću, iako mi nismo više toliko mladi, ali on je za mene mladić. Ne bi vjerovali koliko puta se on mene sjeti, prati svaku utakmicu i kada izgubimo on je uvijek tu s porukom i pitam se nekad čime sam zaslužio da imaš jednu takvu osobu koja ti želi dati toliko ljubavi, pažnje i podrške kada ti to treba. Život piše svakakve priče, a Markova je toliko sadržajna. Njegov današnji svaki dan odražava njegov karakter, to je taj borbeni, ali pozitivno borbeni predani karakter koji ga je doveo do statusa vrhunskog sportaša, bio je jedan od boljih judaša Europe u tom trenutku i na neki način ga je taj karakter sigurno spasio da preživi nesreću” – rekao je o Marku između ostalog vhunski trener i bivši vrhunski vaterpolist Vjekoslav Kobešćak (ostatak na dnu razgovora op.a.)

Dugo smo pripremali razgovor i oboje nismo htjeli pobjeći od naizgled male, ali izuzetno važne činjenice u njegovom životu…

Sada žvačem žvaku i pričam i to je moj uspijeh. Prije 19 godina to nisam mogao. 

Prošlost je nešto što nas je sve izgradilo, obilježilo, usmjerilo, ali skloni smo često otići u one dijelove koji su tužni ili tragični po nas…

Prošlost uopće nećemo spominjati. Ja sad radim normalne stvari koje su dobre i za mene i za judo. Treba biti uporan, uporan i opet uporan ako nešto želiš postići. Sve je u životu rad i opet rad.

I zahvaljujući upornosti i radu…

Osjećam puno poboljšanje u odnosu na prije nekoliko godina. Zadovoljstvo je čim vidim ili osjetim svaki svoj uspijeh. Ako ja neću raditi radi sebe – tko će. Protiv sebe sigurno neću.

Zaposlen je u Dubrovačkoj zajednici športova…

Tu sam već punih 15 godina. Sa mnom su moje drage kolege Maro Kapović, Alen Bošković i Nikica Kovačević. Moram ih pohvaliti jer uvijek su fer i korektni, kolege za poželjeti i uistinu guštamo u tom radu za maksimalni boljitak dubrovačkog športa.

“Marko je bio vrhunski judaš, europska klasa, postigao je zavidne seniorske rezultate na međunarodnom nivou. Sigurno je jedan od najboljih muških judaša koje Hrvatska imala u zadnjih dvadeset i više godina. Borbu je najviše bazirao u borbi za gard i u borbi u parteru, gdje je bio jedan od najboljih boraca u to vrijeme u Europi i u današnje vrijeme obzirom na pravila on bi postizao još i bolje rezultate, obzirom da se danas puno više prostora daje borbi u parteru. Određeni broj treninga kroz tjedan radio sam izravno s Markom, gdje sam dosta napredovao, posebno u borbi u parteru i u borbi za gard. Pazio je i držao do mene i otvorio mi je oči da još više proširim znanje o judu. Taj period s njim sam napravio izuzetan napredak – rekao je o Marku između ostalog Mateo Semiz, trener u JK “Dubrovnik” i kako za njega Marko kaže – “na fin i kulturan način radi s Djecom” (ostatak izjave na dnu razgovora op.a.)

Kao sportaš koji se penjao do samih krovova Hrvatske, Europe i Svijeta puno toga može pokazati mlađim uzrastima. Oni u njega gledaju kao u onoga koji je sve prošao u judu na vrhunskoj razini i to im je potrebno za njihov rast i razvoj – povjerenje i uzor u onome tko ih trenira…

Usmjeravam ih u njihovom životu, da znaju što rade i radi čega rade. Mogu im zaista dati dobre smjernice, jer to je kvalitetnih sat vremena tjedno. Do tamo mi je potrebno sat vremena i sat natrag. Poziv Sada Bečića, mog velikog prijatelja, nisam mogao odbiti. Čast mi je, ali i obaveza i odgovornost da mladima prenesem znanje najbolje što mogu.

Judo se dosta promijenio od Markovog zlatnog vremena, ali on drži korak. Kao u svemu što dotakne…

Svaki sport se mijenja. Treba biti u toku i to mi uspijeva. Kad sam ja bio natjecatelj vrijedila su sasvim druga pravila. Rad s mladima meni je i ispušni ventil, oznojim se pošteno i ljepše spavam. Pomažući njima pomažem i sebi…

Markov primjer fizičkog rada na sebi može mnogima pomoći da se pokrenu. I meni samom je dao motiv…

U 6 i po ujutro odradim ergometar, vježbe za jačanje mišića i poslije toga idem na posao. Nakon njega krenem na plivanje sa ručnim i nožnim perajama. Ljeti sam u Lozici, na duljini bova od oko 200 metara. Kada završim deset komada ostavljam peraje i pođem u jedan đir bez njih. Svaki đir je drugačiji – prsno sa zaronom glave, prsno bez zarona, leđno bez ruku, pa s rukama, kraul… Sve to treba ukomponirati. Zimi sam na bazenu od 20 metara, bez peraja, uru vremena. 

Fascinantno koja je to volja i želja za životom. Istinskim životom punim plućima i bez granica…

Kada dođem doma legnem malo odspavati, pođem s prijateljicama i prijateljima na piće. I sutra je novi dan – sve ispočetka.

“Marko je jedan zaista i vrhunski čovjek i mlade želi educirati, pokazati kako je on to nekada radio. Daje cijeloga sebe, maksimalno koliko može. Nevjerojatno je da može koncipirati jedan zahtjevan trening od 45 minuta i 45 minuta bez prestanka pokazuje djeci vježbe, bacanja, na kraju i u parteru. Vrhunski trening! Mi koristimo prigodu kada se netko novi upiše od djece, da im objasnimo njegove rezultate. I da je uz sve brojne uspijehe bio i olimpijski kandidat, a za izboriti mjesto tu velika je stvar i koliko je treninga i svega potrebno da bi ušao među 24 najbolja u svojoj kategoriji. Mora se dosta znoja proliti. On je trenirao po dva puta dnevno, a nekada tjedno i po deset puta. Osobno znam ga kad je bio u naponu snage, kada je bio vrhunski, deset puta prvak Hrvatske, teško ga je nitko mogao pobijediti. – rekao je o Marku između ostalog Sado Bečić, za kojeg Marko ističe da je “tata-mata” (ostatak na dnu teksta op.a.)

Najteže je gotovo svakome od nas – sve ispočetka. U Marka posustajanja nema, kamoli odustajanja…

Nema hoću – neću. Sve ovo moraš napraviti. Ne treba lagati sam sebe, nego raditi ono što ti se pruža. Da, bude dana kada sam umoran. Onda legnem u svoju fotelju i gledam nekakav lijepi filmić i opuštam se. 

Marka je prava sreća i radost sresti. Maniri velikog i pravog gospodina koje sam rijetko imao prilike vidjeti, uz obaveznu pohvalu svakome koga sretne da mu podigne moral i uljepša dan. Često i pokloni nešto. Odlike su to onih vrhunskih i kompletnih ljudi…

Svatko ima svoj život i svačiji i poštujem, a to sve je i znak pristojnosti. Volim sretati ljude, prijateljice i prijatelje…

Za sve ovo što smo dosad zabilježili potrebna je stjenovito čvrsta psihička stabilnost. Kao vrhunski sportaš i čovjek od načela i rada, borbe bez kraja, Marko se popeo na sami vrh psihičke čvrstine…

Nema cile – mile. Sve moraš napraviti ako želiš postići nešto jako dobro. Ja sam morao sve ispočetka raditi. 

Neodustajanje – ključan pojam u svakom od makro i mikro ciljeva…

Radi svog zdravlja moram sve ovo raditi cijeli život. Ako sebi želim bolje i svima oko sebe zaista moram. Takve stvari vraćaju u život. I nema korak nazad. U život se korača hrabro!

Marko Sentić, pok. Andrija Habulin i Sado Bečić

Kako bih Brata opisao? Uporan i tvrdoglav, posebno kad je riječ o sportu, a svi znaju da ga je uvijek krasila upornost i rad i bez toga nikad ne bi postizao vrhunske rezultate. Posebno se sve to vidjelo u fazi oporavka. Da nije bilo tog sportskog karaktera, upornosti, borbe ne bi uspjeli postići taj njegov životni rezultat. To su osobe koje se rijetko rađaju. Uvijek je radio više i zato je uspio. Kada nešto zacrta mora ostvariti taj cilj. Takav je i danas. Bez svoje upornosti i bez obitelji Marko ne bi uspio. Svi smo bili složni kao jedno i danas je tako, obiteljski smo jako povezani. Ja, brat i sestra – i krvi ako treba! Obitelj na prvom mjestu. – jako emotivno i upravo bratski o Marku je rekao između ostalog njegov brat Martin Sentić (ostatak na dnu teksta op.a.)

Svi smo neke stvari prije mogli, više ne. Pitanje je samo kako se s time nosimo…

Upravo tako. Zato često sebi rečem – Marko, šuti i radi i bit će još bolje.

Kao čovjek predivno odgojen u uzornoj obitelji, upravo u obitelji vidi one najuzvišenije vrijednosti…

Obitelj mi je velika radost i moje blago. Moj brat Martin ima dvije cure, jedna je prvi srednje, a druga šesti razred. Sestra Martina ima dva sina, jedan je drugi razred, drugi u vrtiću. To je opće oduševljenje kada se nađemo, kada skačemo po kući, baš imamo naš lijepi život. Obitelj mi je sve – od najstarijih do podmlatka. 

Koga Djeca vole – kod toga greške nema. Djeca najbolje osjete. Marko uistinu jest “val dobrote”. I da spomenemo – ima nasljednike u judu…

Dva nećaka Lovro i Lukša su judaši. Martinove cure Lucija i Marta su na Linđu.

Jedan od Markovih treninga, koji nam je ustupio gospodin Sado Bečić

Žao mi je da mjesta za više nema. Zato ćemo i treći put pričati, pa i četvrti. Marko će biti jedan od onih kada DU Sportivo naraste koji će davati stručne i životne komentare za naše čitatelje.

Nisam znao da me toliko cijeniš i hvala ti. Znam da je razgovor u dobrim rukama. Pozdrav svim čitateljima DU Sportiva i svim dobrim ljudima.

Marko cijenim Te više od sebe samog, jer vidim koliko si veći borac, koliko si uporniji, koliko zdravije živiš, koliko ne odustaješ unatoč svemu što je bilo. Hvala Ti na svemu, u moje ime i svih koji će naći ove prelijepe poruke i upute za sretniji i uspješniji život. 

REKLI SU O MARKU SENTIĆU

Vjekoslav Kobešćak, trener VK “Jug” i izbornik francuske reprezentacije, bivši vrhunski vaterpolist, koji je Marka upoznao na Mediteranskim igrama u Bariju 1997. godine:

Odmah su se povezali …

“Došao je s velikim ambicijama u Bari. Ne samo da je bio vrhunski sportaš, nego je bio i ljudina, kao što je i danas. Tijekom natjecanja družili smo se i podržavali i tako uspostavili kontakt. Prije toga ga nisam poznavao, ali odmah sam vidio da je riječ o vrhunskom mladiću, koji je bio fokusiran na svoju karijeru i da uspije u svom sportu. Kasnije smo nastavili druženje, kako je on došao u Zagreb na Kineziološki fakultet i evo toliko puno godina smo u kontaktu.

Reći će – “i tužna i predivna priča”…

Definitivno mogu reći da je vrhunski u glavi, dolazi iz jednog vrlo zahtjevnog sporta mentalno i fizički, gdje si sam u borbi sam sa sobom i svojim protivnikom i naravno svaki sportaš vodi svoju borbu tijekom treninga. Njegov današnji svaki dan odražava njegov karakter, to je taj borbeni, ali pozitivno borbeni predani karakter koji ga je doveo do statusa vrhunskog sportaša, bio je jedan od boljih judaša Europe u tom trenutku i na neki način ga je taj karakter sigurno spasio da preživi nesreću, ali isto tako da krene s opravkom s kojim je došao do toga da sa svom disciplinom, predanošću i svim kvalitetama koje ima došao do toga da ostane u sportu, da bude produktivan i da se vrati u normalu koliko je to moguće. To je s jedne strane tužna priča, ali s druge strane i predivna priča, gledajući iz čega se sve može izdići do uspjeha, jer Marko svakog dana pokazuje uspijeh.

Njegove riječi sve će reći o Marku kao osobi…

Riječ je o jednom izuzetno kvalitetnom, ja ću reći i dalje mladiću, iako mi nismo više toliko mladi, ali on je za mene mladić. Ne bi vjerovali koliko puta se on mene sjeti, prati svaku utakmicu i kada izgubimo on je uvijek tu s porukom i pitam se nekad čime sam zaslužio da imaš jednu takvu osobu koja ti želi dati toliko ljubavi, pažnje i podrške kada ti to treba. Život piše svakakve priče, a Markova je toliko sadržajna. Sjećam se prvog posjeta njemu u Krapinskim toplicama, i kad čovjek podvuče crtu i vidi kolika je snaga trebala za povratak u život – to nije u svakom od nas, tolika energija i snaga. Uvijek ostajemo prijatelji!

Sado Bečić, po opisu Marka Sentića “Tata-Mata u JK “Konavle Cavtat”, sve je tamo. Ima dobru dušu, pa daje ljudima i funkcije (misli na sebe op.a.)”: 

O suradnji Marka i JK “Konavle Cavtat”

“Marko Sentić, višegodišnji judaš, pomaže našem Klubu s tim da vodi treninge jednom tjedno. Nekad se bazira na kondicijsku pripremu, a nekad radi i parter. Vježbe koje naučio u parteru, a nije sve zaboravio, ima što za pokazati, obzirom da je bio kandidat za Olimpijske igre, pa zbog prometne nesreće nije mogao sudjelovati. On još uvijek voli i želja mu je da mlađima pokazuje sve ono što je on naučio. Mi dakle koristimo njegovo znanje. Vodio je do sada treninge jednom tjedno, a bila je pauza ljeti od dva mjeseca, a početkom škole naša suradnja se nastavlja. Uglavnom, Marko je naš član i mi ćemo ga koristiti uvijek kada bude trebalo. Imamo i Prvenstvo Hrvatske u listopadu U-16, a Marko će obavljati kondicijske pripreme, uz trenere koje sada rade – moju malenkost i gospodina Vlaha Bratičevića.

Birane riječi jednog vrhunskog judo djelatnika i čovjeka o Marku Sentiću…

Marko je jedan zaista i vrhunski čovjek i mlade želi educirati, pokazati kako je on to nekada radio. Daje cijeloga sebe, maksimalno koliko može. Nevjerojatno je da može koncipirati jedan zahtjevan trening od 45 minuta i 45 minuta bez prestanka pokazuje djeci vježbe, bacanja, na kraju i u parteru. Vrhunski trening! Mi koristimo prigodu kada se netko novi upiše od djece, da im objasnimo njegove rezultate. I da je uz sve brojne uspijehe bio i olimpijski kandidat, a za izboriti mjesto tu velika je stvar i koliko je treninga i svega potrebno da bi ušao među 24 najbolja u svojoj kategoriji.

I još dublje o Marku…

Mora se dosta znoja proliti. On je trenirao po dva puta dnevno, a nekada tjedno i po deset puta. Osobno znam ga kad je bio u naponu snage, kada je bio vrhunski, deset puta prvak Hrvatske, teško ga je nitko mogao pobijediti. Uvijek kada dođu mladi to pokušavam sve objasniti, a pogotovo otkad je Barbara Matić postala olimpijska pobjednica, pa je interes za upis u JK “Konavle Cavtat” dosta velik. Oni i ne mogu vjerovati da jedan tako veliki sportaš, u sada ne punoj svojoj fizičkoj snazi, da može sve pokazati i dati sebe cijelog na treningu. I uprava kluba na čelu sa mnom kao predsjednikom ćemo ga uvijek nastojati koristiti i za polaganje pojaseva i sve ono što treba, da mu u svakom slučaju pomognemo. Njegovo iskustvo je veliko. 

Mateo Semiz, trener u JK “Dubrovnik 1966.” i trenira djecu na fin i kulturan način po riječima Marka Sentića: 

Mateo se uvjerio iz prve ruke, i sam vrhunski judaš, o kakvom se borcu radilo…

“Marko je bio vrhunski judaš, europska klasa, postigao je zavidne seniorske rezultate na međunarodnom nivou. Sigurno je jedan od najboljih muških judaša koje Hrvatska imala u zadnjih dvadeset i više godina. Borbu je najviše bazirao u borbi za gard i u borbi u parteru, gdje je bio jedan od najboljih boraca u to vrijeme u Europi i u današnje vrijeme obzirom na pravila on bi postizao još i bolje rezultate, obzirom da se danas puno više prostora daje borbi u parteru. Bio je veliki radnik, jako uporan.

Proveli su jedan dio života u tijesnoj suradnji i jako se dobro upoznali…

Jedno vrijeme smo zajedno trenirali kada sam došao u Zagreb na Kineziološki fakultet i puno mi je pomogao. Pitao sam ga gdje ću, što ću i dao mi je korisne prijedloge i varijante, dosta otvoreno. I odlučio sam se za JK “Policijska akademija” gdje je bio i on, Hrvoje Petranović, Ivan Šegedin, Miro Jurmanović, Vedran Klanac – u tadašnje vrijeme odlična seniorska ekipa. Do 66 i do 73 kilograma su manje više svi radili što su bile i moje kategorije. Određeni broj treninga kroz tjedan radio sam izravno s Markom, gdje sam dosta napredovao, posebno u borbi u parteru i u borbi za gard. Pazio je i držao do mene i otvorio mi je oči da još više proširim znanje o judu. Taj period s njim sam napravio izuzetan napredak. Sigurno bih bio još i bolji da smo ostali još dulje vrijeme zajedno.

O Marku kao osobi…

Radi se o jako kvalitetnoj osobi i on se uspio svojim mentalitetom i upornošću izvući iz svega toga nakon teške nesreće, gdje bi većina ljudi možda i podlegla i kasnije se ni ne bi uspjeli oporaviti. Koliko su samo radili on i njegiva obitelj da se vrati. Bio sam u Krapinskim toplicama kada se on oporavljao i jako loše je tada to sve skupa izgledalo. On se vratio do toga da radi, da je samostalna osoba, ima bogat društveni život, čak je i na strunjači redovito i to dovoljno govori o njemu.

Skoro se svakog dana vide i evo kako to izgleda…

Uvijek prije posla navrati na treninge seniora, pogleda pet-deset minuta i uvijek onako izdaleka ponudi neki svoj savjet ili mišljenje, nekad bude i kritičan, ali uvijek cijenim i cijenio sam njegovu iskrenost i jako je to vrijedno obzirom da se radi o jako iskusnoj osobi kada pričamo o judu, tako da mi ti njegovi savjeti znače, uzmem ih u obzir za svoj daljnji rad.  

Martin Sentić, Markov brat, bez kojeg nikako nije mogao izaći ovaj razgovor: 

Opisati starijeg brata nije lako…

Kako bih Brata opisao? Uporan i tvrdoglav, posebno kad je riječ o sportu, a svi znaju da ga je uvijek krasila upornost i rad i bez toga nikad ne bi postizao vrhunske rezultate. Posebno se sve to vidjelo u fazi oporavka. Da nije bilo tog sportskog karaktera, upornosti, borbe ne bi uspjeli postići taj njegov životni rezultat. To su osobe koje se rijetko rađaju. Znate na treningu kad se radi deset ponavljanja – on bi napravio 10-12, nikada 8. Uvijek je radio više i zato je uspio. Kada nešto zacrta mora ostvariti taj cilj.

Karakter…

Takav je i danas. Kada se digne on odradi vježbe, ode na posao, poslije posla opet dolazi plivanje, vožnja bicikle… I što se tiče takvih stvari kada mu nešto narediš – bez pogovora sluša, iako sam ja mlađi brat (smijeh). Ako si mu rekao da radi te i te vježbe on će to raditi – uporan do besvijesti.

Nije bilo lako, blago rečeno…

Učili smo sve ispočetka – od čitanja, pisanja, hodanja, govora. Čovjek koji je bio sa 75 kila mišića, došao je na 40 kila. To su sve bile jednostavne vježbice za nekoga, ali njemu su bile mukotrpne. Primjer – uzet štipalicu s poda, podignut je, zakačit je, majka bi mu dala da čisti leću… Pokazao je veliku čvrstoću u glavi, toliko željan oporavka i to ga je spasilo.

Marko kao dundo je – omiljeni dundo…

Kada dođe kod nas, mi kod njih raspoloženje se odmah podigne, ako je imao kakav problem zaboravi se. Obožava svoje nećakinje i nećake. Uvijek ima neku sitnicu za njih. Znaju da njihov dundo ima uvijek to kod sebe, pa ubaci iako ne bi smjeli i gumeni bombon (smijeh). Najbolji dundo! Od sestre dva sina su u judu i ovaj mlađi bi po karakteru mogao biti dobar, a evo moje cure nikad nisu izrazile neku želju da bi htjele biti judašice, obje su u linđu, pa malo odbojka…

Prekrasan odnos dva brata…

Bratski odnos? Stariji brat mi je uvijek bio uzor. Radi njega sam i upisao Kineziološki fakultet, kao i on. Zarazio me i judom i vježbanjem. Nisam ostvario tako dobre rezultate kao on, ali zavolio sam jako sport. Moram reći o tom zajedništvu obitelji u vrijeme oporavka – sve što god je trebalo za oporavak mi bi stvorili, nauštrb svega i hvala Bogu rezultat je tu. Puno će reći i da je liječnik fizijatar dr. Negovetić radio doktorsku disertaciju na njemu. Kad sam došao kod njega s hrpom nalaza, htio sam čuti drugo mišljenje, molio sam da dođe u Krapinske toplice da ga pregleda. Doaš je jedne subote, pregledao Marka i onda smo otišli na kavu i govori – “vi što ste napravili je čudo, kad ste bili kod mene u kancelariji nisam vjerovao niti jednu riječ i jednostavno sam šokiran i sve što ste radili samo nastavite”.

Za kraj prelijepe poruke…

Puno dragih ljudi nam je pomoglo, nikoga ne mogu izdvojiti. Svima velika hvala. Bez upornosti i bez obitelji Marko ne bi uspio. Svi smo bili složni kao jedno i danas je tako, obiteljski smo jako povezani. Ja, brat i sestra – i krvi ako treba! Obitelj na prvom mjestu.

ANIVA TRAVEL – Usluge prijevoza putnika Autobusom 49 + 2 organizira putovanja na području Europe

Poludnevni / Jednodnevni / Višednevni izleti

Organizirani prijevoz djece na sportska natjecanja i organizirana višednevna natjecanja

Hodočašća / Sport / Kultura / Svečanosti

anivatraveldubrovnik@gmail.com / 098/945-5781