Derek Redmond i Jim Redmond: Olimpijska priča koja je uistinu definirala duh i snagu

U sklopu ove rubrike pokazujemo Djeci i Mladima najljepše trenutke Fair-Playa i pokušavamo makar malo doprinijeti da se ljepše osjećaju. Oni takve trenutke svakako vole. Podsjetnik na uvodni tekst rubrike i tko je bio Stanko Poklepović Špaco – “Klik na Link”

Jedna od zasigurno najemotivnijih priča u svijetu sportu i svakako jedna od najemotivnijih koju smo obradili u sklopu ove rubrike dogodila se u Barceloni, 3. kolovoza 1992., na Montjuïc stadionu pred 65.000 gledatelja.

Jedan od najdirljivijih ali i najsnažnijih trenutaka u povijesti Olimpijskih igara, kada je britanskom sprinteru Dereku Redmondu puknula tetiva tijekom polufinala na 400 metara, njegov otac Jim otrčao je na stazu i zajedno su završili utrku koja je postala simbolom neslomljivosti ljudskog duha. Trideset i tri godine kasnije, ta posebna slika oca i sina kako zagrljeni kreću prema cilju i dalje topi srca milijuna ljudi diljem svijeta.

Derek Anthony Redmond rođen je 4. rujna 1965. u Bletchleyju u Buckinghamshireu. Odgojen u Northamptonshireu, Derek je već u mladosti pokazao izuzetnu sprintersku nadarenost i predispozicije.

Prva ozbiljna najava svega toga dogodila se 1985. godine kada je srušio britanski rekord na 400 metara s vremenom od 44,82 sekunde. Godinu dana kasnije bio je dio zlatne štafete 4×400 metara na Europskom prvenstvu u Stuttgartu, što je bio predznak velikih stvari koje dolaze.

Međutim, njegova karijera bila je obilježena konstantnom borbom s ozljedama. Uoči Olimpijskih igara u Seulu, pretrpio je ozljedu Ahilove tetive koja ga je udaljila od staze svega sat vremena prije početka njegove utrke. Ovaj neuspjeh urokovan višom silom bio je veliki udarac za mladog sprintera koji je već tada imao nekoliko operacija iza sebe.

Ipak, potpuno zasluženo, uspjeh je konačno stigao 1991. godine na Svjetskom prvenstvu u Tokiju. Derek je, zajedno s Krissom Akabusijem, Johnom Regisom i Rogerom Blackom, predvodio britansku štafetu 4×400 metara do nevjerojatne pobjede nad favoriziranim Amerikancima, te njihovo tadašnje vrijeme ostaje drugo najbrže u povijesti te discipline.

Krovni pokrovitelj DU Sportiva i Zlatni pokrovitelj Dječje rubrike – Beach Bar BANJE

Prije Olimpijskih igara u Barceloni bio je jedan od glavnih kandidata za medalju na 400 metara. Imao je sve potrebno – brzinu, iskustvo i, najvažnije, odlučnost koja se godinama skupljala da konačno osvoji olimpijsku medalju za kojom je toliko čeznuo, kao svaki pravi i uporni sportaš.

“Ako si dio sporta i imaš priliku natjecati se na Olimpijskim igrama, to je ono što želiš – pobijediti. To je najveće razočaranje – što nisam osvojio olimpijsku medalju” – rekao je Derek godinama kasnije, opisujući frustraciju koja ga je uporno pratila.

Kvalifikacije su protekle savršeno. Derek je ostvario najbrže vrijeme u prvom krugu istih, a zatim je uvjerljivo pobijedio i u svojoj četvrtfinalnoj utrci. Sve je bilo spremno za polufinalni nastup.

Derek je startao iz pete staze prve polufinalne utrke. Početak je bio dobar – Derek je odletio iz startnih blokova s uvjerljivošću prvaka svijeta, pokazujući formu koja je obećavala siguran ulazak u finale.

Prvih 250 metara trčao je izvrsno, držeći se očekivano uz favorite. Međutim, kada je ušao u ravni odsječak, dogodilo se ono najgore što se može dogoditi sprinteru – njegova desna tetiva nije izdržala.

“Od početka je Derek započeo vrlo dobro, imao je odličnu brzinu na prvih 250 metara, a onda mu je desna tetiva puknula” – opisuje službeni izvještaj s utrke.

Derek je pao na koljena, u agoniji i nevjerici, dok su ostali trkači nastavili prema cilju. Polufinale je završeno (barem su tako mislili op.a.), ali ta “statistika” postala je potpuno irelevantna u svjetlu onoga što je uslijedilo.

“Završit ću ovu utrku” – odluka koja je ispolirala povijest olimpijskog sporta i sporta u cjelini.

Dok su nosila pristupala da ga odnesu sa staze, Derek im je odmahnuo. Odlučio je završiti utrku bez obzira na sve.

“Bio sam odlučan završiti utrku” – potvrdio je godinama kasnije.

Polagano se podigao na noge i počeo je skakutati na lijevoj nozi prema cilju, pažljivo ostajući u svojoj stazi. Bol je sigurno bila nezamisliva, a svaki korak / skok prema cilju bio je mučniji od onog prethodnog.

Publika od 65.000 ljudi počela je skandirati i bodriti britanskog sprintera. Ono čemu su svjedočili bila je čista, nepatvorena i nevjerojatna hrabrost – čovjek koji se odbio predati unatoč fizičkoj boli i razočarenju.

Na tribinama, Jim Redmond, njegov otac, gledao je s nevjericom kako se njegov sin muči prema cilju. Za ovog oca instinkt je bio jači od svih pravila i strogih protokola.

“Vidio sam da moj sin ima problem i bila je moja dužnost pomoći” – rekao je Jim Redmond za CBS News. “Zapravo sam otišao na stazu da ga pokušam spriječiti da si nanese dodatnu štetu. Zamolio me da ga vratim u tu stazu i ponudio sam mu rame za oslonac.”

Derek Redmond’s Emotional Olympic Story – Injury Mid-Race | Barcelona 1992 Olympics

📺 Re-live ALL the incredible #Paris2024 action ➡️ https://go.olympics.com/watch The unforgettable story of Great Britain’s 400m runner Derek Redmond, whose hamstring snapped during his event but was determined to finish the race at the Barcelona 1992 Olympic Games. Derek Anthony Redmond didn’t win a medal at the Barcelona Olympics.

On mi je govorio da nemam što dokazivati i da ne moram to raditi, ali rekao sam mu da ću završiti. Tada je rekao da ćemo to učiniti zajedno” – prisjetio se Derek u intervjuu za BBC.

“Tako smo i učinili, i stigao sam preko crte u suzama” – dodao je.

Posljednji metri bili su najemotivniji. Derek Anthony Redmond, s tugom i ponosom, završio je svoj olimpijski nastup kako je odlučio – na vlastitim nogama. Ne s medaljom koju je želio, ali medaljom koju kao čovjek još nosi i uvijek će ju nositi. Ona rezultatska već bi bila “zaboravljena” zasigurno, u odnosu na ovo što je napravio.

Trenutak kada je prešao ciljnu liniju digao je 65.000 gledatelja na noge u rijetko viđen aplauz, a mnogi su i plakali. Bio je to trenutak koji je nadišao sport i dotaknuo na jako visokoj razini ljudske emocije. I još dotiče, kad god se pogleda ovaj povijesni video.

Tehnički, Derek Redmond je diskvalificiran i zaveden kao “Nije završio” (Did Not Finish) zbog vanjske pomoći tijekom utrke. Međutim, ta “tehnikalija” postala je potpuno nevažna u odnosu na ono što se dogodilo.

“Ne sjećam se tko je pobijedio tu utrku, ali nikad neću zaboraviti Dereka i njegova oca,” – rekao je naknadno jedan od komentatora utrke.

Ovaj trenutak postao je jedan od najgledanijih olimpijskih trenutaka u povijesti. Video koji je Međunarodni olimpijski odbor objavio privukao je milijune i milijune pregleda.

“Klik na Foto” vodi Vas na prebogati Jelovnik Pizzerije Mamma Mia, vrijednog Pokrovitelja DU Sportiva

Korišten je u reklamnim kampanjama kao ilustracija olimpijskog duha. Postao je predmet brojnih prezentacija Međunarodnog olimpijskog odbora o proslavi humanosti, duha, ustrajnosti.

NBC mreža proglasila je ovaj trenutak jednim od najinspirativnijih trenutaka u olimpijskoj povijesti. Brojni javni govori spomenuli su ovaj trenutak kao primjer nevjerojatne jačine ljudskog duha, nešto što svi možemo u sebi otkriti, ali nije lako.

Jim Redmond nastavio je biti skromna, ali ponosna očinska figura. 2012. godine odabran je za jednog od bakljonoša za Olimpijske igre u Londonu.

Kada su ga pitali o tom danu u Barceloni, Jim je uvijek isticao da je djelovao čisto instinktivno. “Ono što se tog dana dogodilo bio je čisti instinkt” – rekao je za Sports Illustrated. “Svatko bi to učinio. Samo se dogodi da većina ljudi razmišlja o tome, ali ja sam stvarno otišao tamo da pomognem pod svaku cijenu.”

Jim Redmond umro je 2. listopada 2022. godine u dobi od 81 godine. Derek je na Instagramu napisao dirljivu oproštajnu poruku: “S velikom tugom pišem ovo da podijelim vijest da je moj otac, moj najbolji prijatelj i moj heroj preminuo. Malo je reći da će mi nedostajati.”

SOLY791 BARCELONA 8/3/92: MEN’S 400 METER SEMI FINAL–Derek Redmond of Great Britain winces in pain as he is helped by his father, Jim Redmond at the end of the race. He was injured mid-way through the race, but insisted on crossing the finish line. (ak) (Photo by Robert Deutsch, USA TODAY) PLEASE LINE UP RIGHT SIDE OF PHOTO WITH EDGE OF RIGHT SIDE OFHOLE.

Priča Dereka i Jima Redmonda nadišla je sport, pa i brojne životne situacije i postala je univerzalna ikona o ustrajnosti, roditeljskoj ljubavi i odbijanju predaje. “Netko me jednom pitao kako postaneš uspješan. Najjednostavniji i najrelevantniji odgovor je da se digneš samo jednom više nego što si oboren” – često kaže Derek u svojim motivacijskim govorima.

Ova priča pokazuje da sport na svojoj najvišoj razini nije samo puka priča o pobjedama i porazima, već o nečem puno dubljem što bi svi trebali češće istraživati i ne gledati stvari površno.

Michael Johnson, četverostruki olimpijski prvak, prisjetio se: “Sjećam se ovoga toliko jasno. Ljubav i podrška Derekova oca za svog sina u punom prikazu pred cijelim svijetom u tako teškom trenutku.”

Derek Anthony Redmond nikad nije osvojio olimpijsku medalju, ali osvojio je kako smo rekli nešto daleko vrijednije – trajno mjesto u srcima milijuna ljudi diljem svijeta koji će za ovu priču saznati ili su već saznali.

Neprocjenjivo, nije moglo zaobići ovu našu rubriku, jer naš nezaboravni Špaco bi bio oduševljen.

* Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

ANIVA TRAVEL – Usluge prijevoza putnika Autobusom 49 + 2 organizira putovanja na području Europe

Poludnevni / Jednodnevni / Višednevni izleti

Organizirani prijevoz djece na sportska natjecanja i organizirana višednevna natjecanja

Hodočašća / Sport / Kultura / Svečanosti

anivatraveldubrovnik@gmail.com / 098/945-5781