Vidljivi Borci!

Teško da se išta može nadodati na ovaj tekst koji je namijenjen cjelokupnoj javnosti. Jedino prije samog teksta koji stiže iz Društva multiple skleroze Dubrovačko-neretvanske županije upućujemo iskrenu molbu da ga pročitate – za sve one borce koji su tog dana mogli i jednako za borce koji na kraju istog tog dana nisu mogli. Svi su oni – borci. 

Povodom Svjetskog dana multiple skleroze želimo jasno reći nešto što se ne vidi na prvi pogled, a određuje svakodnevicu više od 9000 ljudi u Hrvatskoj.

Multipla skleroza je bolest koja mijenja živote upravo onda kada su ljudi u najvećem usponu. Ponekad uspori korak, ponekad zaustavi dan, a ponekad zatvori vrata koja su jučer bila otvorena.

MS nije “trenutni umor”, nije “trenutna slabost”, nije “trenutno psihičko stanje” i nije nešto što nestaje nakon odmora. To je neurološka bolest koja oštećuje živčani sustav i mijenja funkcije tijela. Simptomi se mijenjaju iz dana u dan — što mnogi pogrešno tumače kao nedosljednost, pretjerivanje ili neodgovornost. (Svi su oni – borci)

…ali si opet borac!

Nevidljiva invalidnost znači da se borba odvija tiho. Vidljiva invalidnost znači da se vidi samo površina.

A ono što ljudi najčešće ne vide?

Koliko li energije treba da se ustane.
Koliko li hrabrosti treba da se izađe.
Koliko li borbe stane u jedan običan dan.
Koliko li puta tijelo kaže “ne”, a osoba kaže “idem dalje”.

Najčešće predrasude o MS-u ostaju iste godinama:
– da osoba “može sve ako se potrudi”,
– da “izgleda dobro pa je dobro”,
– da je bolest predvidiva,
– da se simptomi mogu kontrolirati voljom,
– da je invaliditet uvijek vidljiv,
– da se MS događa “drugima”.

Predrasude su često teže od samih simptoma. One bole dublje, traju duže i ostavljaju trag koji se ne vidi — ali se nosi svaki dan.

Za mnoge osobe s MS-om najveća pobjeda nije maraton.Najveća pobjeda je — doći do kraja dana.

Zato danas mislimo na sve koji su dali sve što su mogli, i na sve koji danas nisu mogli ništa. I jedno i drugo je hrabrost.

Ako želimo društvo koje razumije, moramo prestati gledati samo ono što je vidljivo. Kod MS-a — ono najteže najčešće se ne vidi.

I zato danas jedan zgužvani papir s porukom “Danas ne mogu” govori u ime svih koji se bore. To nije slabost. To je istina.

A mi kao udruga kažemo: nema veze — drugi put ćemo.

Društvo multiple skleroze Dubrovačko‑neretvanske županije

“Teško da se išta može nadodati…” – tako sam započeo ovaj tekst. U svoje ime i ime DU Sportiva ipak ću nadodati, upravo radi tih silnih, često nevidljivih boraca. Ne znam hoću li vas uspjeti makar na trenutak uvjeriti – i tada kada ne možete ništa veliki ste borci! 

Taj silan mentalni napor, napor srca koje želi, a tijelo ne može – vi to osjećate u tim danima. Vi se borite. Vi se borite i kada rečete “ne želim”, vjerujte mi, jer i to je ljudski, jer to je na kraju krajeva i – medicinski. Ako se može odlomiti pola planine, može se odlomiti i čovjek. Samo često pomislimo da na to – nemamo pravo.

Prvi ću potpisati da jako, jako često pomislim da nemam pravo osjećati se loše, ne moći doći, pa ni ustati, pa čak i to – “ne želim”.

Sve se na kraju svede na to koliko smo u stanju biti – čovjek. Koliko smo u stanju iskreno zaviriti u drugoga, sa istinskim zanimanjem. Bez kurtoaznog – kako si, već s istinskim – kako si. Tada ćemo osjetiti tuđu bol, ali i tuđu radost.

Radost? To su svi oni trenuci kada ćete “sjesti u razne stolice”, kada ćete pobijediti jer ste mogli, ne jer ste morali. 

Okolina? Nijedan čovjek nije otok i važna mu je validacija njegove borbe, za što god (dobro) ta borba bila. I nadam se da će borbu itekako vidljivih boraca početi prepoznavati još više ljudi.

Ali ništa bez jednakosti, koja je postala toliko nužna riječ, ali i toliko se previše puta izgovara da se i ne pomisli što znači (kao i mnoge riječi).

Jednakost? Izostavit ću neku skupinu boraca, a to ne želim, zato jedno univerzalno – ako je osoba x važnija od osobe y zato jer osoba x ima “predznak a”, a osoba y ima “predznak b”, kuda li to idemo svi skupa.

Jedna od najvećih životnih lekcija bila mi je kada sam sjeo za stol (ručak) s oboljelima od multiple skleroze. Poziv je glasio otprilike ovako – “da vidiš da smo sasvim obični ljudi”. Koliko god znali ili ne znali – svima nam je potrebna lekcija.

Otvorit ću još jednu skupinu vidljivih boraca koju će također DU Sportivo, onoliko skromno koliko može, braniti do posljednjeg slova – Osobe s duševnim bolestima. Od čega ih braniti? Od čestog zanemarivanja njihovih borbi, koje se teško mogu vidjeti. I njihove su stolice često prazne. Ovaj odlomak neka samo posluži tome da prepoznajemo borce oko sebe.

Ima li itko na svijetu tko ne vodi svoje borbe? Nema. Ali to prokleto “ja” često ne dozvoljava onaj pravi, dubinski pogled na drugoga.

Zaključno? Ako mislimo da nam oboljeli od multiple skleroze ili bilo koji drugi vidljivi borac ne može pružiti pomoć, utjehu, lijepu riječ, ljubav, dobar savjet, iskazati svoje talente – brojne, onda ustinu ne razumijemo riječ jednakost.

Hvala Društvu multiple skleroze što nas stalno podsjeća na velike istine i pozdrav svim vidljivim borcima – i kad mogu i kad ne mogu…

ANIVA TRAVEL – Usluge prijevoza putnika Autobusom 49 + 2 organizira putovanja na području Europe

Poludnevni / Jednodnevni / Višednevni izleti

Organizirani prijevoz djece na sportska natjecanja i organizirana višednevna natjecanja

Hodočašća / Sport / Kultura / Svečanosti

anivatraveldubrovnik@gmail.com / 098/945-5781