FAIR PLAY “STANKO POKLEPOVIĆ ŠPACO” Nakon što ga je odgurnuo gledatelj i tako izgubio zlato s osmijehom utrčao u cilj
Bronca dijamantnog sjaja
U sklopu ove rubrike pokazujemo Djeci i Mladima najljepše trenutke Fair-Playa i pokušavamo makar malo doprinijeti da se ljepše osjećaju. Oni takve trenutke svakako vole. Podsjetnik na uvodni tekst rubrike i tko je bio Stanko Poklepović Špaco – “Klik na Link”
Ovog puta u sklopu naše rubrike o Fair Playu donosimo priču o Vanderlei de Limi – maratoncu koji je očitu i dosta tešku nepravdu / događaj pretvorio u jedan od simbola i olimpijskog duha i Fair playa.
Na olimpijskom maratonu u Ateni 2004. brazilski maratonac Vanderlei Cordeiro de Lima bio je u vodstvu kad ga je nedaleko od 35. kilometra (oko 7 kilometara do kraja utrke op.a.) s maratonske staze oborio gledatelj koji je utrčao u istu, zaobišavši osiguranje. De Lima je unatoč tom velikom šoku i iznenađenju nastavio trčati, izgubio je vodstvo i osvojio na kraju broncu – veliku broncu, a zbog dostojanstva i staloženosti koje je pokazao dobio je rijetku nagradu Međunarodnog olimpijskog odbora (IOC) Pierre de Coubertin medalju, te je dvanaest godina poslije dobio veliku čast i zapaliti olimpijski plamen na olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. godine.

Krovni pokrovitelj DU Sportiva i Zlatni pokrovitelj Dječje rubrike – Beach Bar BANJE
Olimpijski maraton 2004. trčao se od Marathona do Panatenskog stadiona u Ateni, na dobro znanoj povijesnoj ruti koja daje snažan simbolički okvir, kako utrci tako i finišu. Nakon smirenije prve polovice i niza pokušaja ubrzanja, de Lima je hrabro iskoračio ispred svojih protivnika oko 20. kilometra i preuzeo može se reći potpunu kontrolu utrke.
Na tridesetom kilometru imao je 46 sekundi prednosti; na 35 kilometara njegova je prednost iznosila 28 sekundi, dok je iz pozadine jurnuo talijanski prvak Stefano Baldini, a s njime i Amerikanac Meb Keflezighi. Ipak, sve je izgledalo dobro u korist Brazilca.
Ipak, u tim se trenucima dogodio incident koji je obilježio ne samo tu utrku, već je ušao i u onu nažalost negativnu sliku sportske povijesti, koja je srećom u velikoj manjini.
Never give up! 🏃🏽♂️ The Story of Vanderlei De Lima 🇧🇷
📺 Re-live ALL the incredible #Paris2024 action ➡️ https://go.olympics.com/watch 📲 Subscribe to @olympics: http://oly.ch/Subscribe Vanderlei de Lima is a Brazilian long-distance runner who left an indelible mark on the world of marathon racing. He is known for his immense resilience and unwavering determination, which were exemplified during the 2004 Athens Olympics.
Nekoliko trenutaka nakon prolaska 35. kilometra, gledatelj je utrčao s pločnika pokraj staze, zgrabio de Limu i nasilno ga gurnuo u publiku kraj ceste. Grčki gledatelj munjevito je reagirao, otrgnuo maratonca iz napadačevog zagrljaja i pomogao mu da se vrati na stazu. Prema izvještajima, de Lima je izgubio ne samo dragocjenih oko dvadeset sekundi, nego i logično i ritam i koncentraciju, što je za maratonca u završnoj dionici posebno razorno – razina adrenalina, šok i nagli prekid kretanja poremetili su mu ekonomiju trčanja i mentalni fokus.
U sljedećim kilometrima Baldini je tom smanjenom razlikom prošao Brazilca i došao do zlata vremenom 2:10:55; Keflezighi je uzeo srebro sa 2:11:29, a de Lima je, vidno potresen ali pribran, odnio broncu u vremenu 2:12:11, sačuvavši treće mjesto ispred Britanca Jona Browna za 15 sekundi.

12 godina kasnije…
Sama dinamika tempa pokazuje koliko je završnica maratona bila brza, blaga nizbrdica nakon 30. kilometra olakšala je pratiteljima snažan finiš, dok je de Lima i bez napada već počeo gubiti dio prednosti – no takvi zaključci nisu presudni za razumijevanje njegovog čina.
Ključno je što je nakon doslovno nasilnog prekida, dok mu je utrka doslovno bila oteta iz ruku, nastavio trčati, podizao je publiku i ušao na povijesni stadion s podignutim rukama i osmijehom koji je obišao svijet. Takve reakcije takvog intenziteta na događaje ovakvog tipa uistinu su rijetka pojava.
Brazilska delegacija odmah je uložila prigovor i potom žalbu Sudu za arbitražu u sportu (CAS), tražeći korekciju rezultata ili dodatnu zlatnu medalju. Žalba nije uspjela: žiri je izrazio žaljenje i ukazao svakako na potrebu jače sigurnosti, ali je rezultat ostao nepromijenjen s obrzloženjem – standard je da se „field of play“ odluke ne mijenjaju bez izravnog dokaza zle namjere sudaca.
Analize tempa predane u postupku potvrdile su i sportski kontekst. Baldini je već smanjivao razliku, ali je također istaknuto kako se posljedice napada ne mjere samo zaustavljenim vremenom, nego i slomljenim ritmom i psihološkim šokom, pa je stvarnu štetu doista nemoguće precizno kvantificirati. No ni to nije zaustavilo de Limu da obrani postolje i osvoji broncu doista dijamantnog sjaja.

Međunarodni olimpijski odbor iste je večeri objavio da će Vanderleiju dodijeliti Pierre de Coubertin medalju – rijetku počast koja se uručuje za iznimno utjelovljenje olimpijskih vrijednosti i Fair playa. Službena objava naglasila je da je de Lima „iznimno demonstrirao fair play i olimpijske vrijednosti tijekom večerašnjeg maratona“. Medalja mu je formalno uručena u prosincu iste godine u Rio de Janeiru, na svečanosti Brazilskog olimpijskog odbora, a bio je i proglašen brazilskim sportašem godine.
Priča je dobila i još jedan epilog kakav zaslužuju samo junaci. Na otvaranju Olimpijskih igara u Rio de Janeiru 2016., pred prepunom Maracanom, Vanderlei de Lima bio je posljednji nositelj baklje i zapalio olimpijski plamen. Taj izbor nije bio slučajan sentimentalizam, to je bio jasan čin institucionalnog sjećanja koji pokazuje što Olimpijske igre jesu – više od rezultata, riječ je o vrijednostima. Uz pljesak publike, de Lima je, dvanaest godina nakon atenskog maratona, primio ono pravo priznanje. I primjer nije zaboravljen, niti će biti.
U svemu tome ne treba zaboraviti i društveno-sigurnosnu dimenziju slučaja, iako je u ovom tekstu u potpuno drugom planu, jer ne baca se svjetlo s junaka. Gledatelj koji je utrčao na stazu već je bio zloglasan po utrčavanju na stazu Formule 1 u Silverstoneu 2003.

Čin je bio kakav je bio – ugrožavanje sportaša i narušavanje integriteta natjecanja. Da je sigurnosni propust bio ozbiljan, potvrdila je i kasnija javna rasprava o protokolima zaštite na cestovnim disciplinama. Svjetska atletika i organizatori naglasili su potrebu “pojačanja sigurnosti“ kako se takvo što ne bi ponovilo.
Za sportske kroničare ostaju brojke i poredak, za kolektivno i ispravno sjećanje ostaje slika čovjeka i sportaša koji, nakon što je bio izgurán s ceste, ustao, pozdravljao publiku i završio utrku s broncom. De Lima je tog dana izgubio vodstvo, ali je dobio ono dugotrajno – status moralnog pobjednika i primjer koji ne blijedi.
Rezultatski samo gledano istinski je paradoks da mu je bronca otvorila vrata jedne od najrjeđih olimpijskih počasti, ali ljudski – njegova reakcija bez gorčine, s dostojanstvom, postala je i lekcija sportašima o tome kako se nositi s nepravdom koja se ipak događa, ne smijemo zatvarati oči.
Izvanredna jasnoća činjenica i videozapisi, te službene bilješke ostavljaju malo prostora za sumnje oko interpretacije tijeka događaja, iako pravno-sportski epilog s prigovorima nisu promijenili rezultat, ali su proizveli raspravu i presedan o granicama intervencije nakon “incidenta treće strane / strana”.
The Story of Vanderlei de Lima, The Man Who Lit the Rio 2016 Olympic Cauldron
📲 Subscribe to @olympics: http://oly.ch/Subscribe How Brazil’s Vanderlei Cordeiro de Lima went from a shocking disruption and an Olympic bronze medal at Athens 2004 to becoming the final torchbearer and lighting the Olympic Cauldron at Rio 2016.
Ipak, institucije su prepoznale da postoji vrsta pobjede koja se ne mjeri vremenom, nego ponašanjem – i to su materijalizirale kroz Pierre de Coubertin medalju i godinama kasnije čašću paljenja olimpijskog plamena.
Vanderlei Cordeiro de Lima ostaje više od osvajača bronce. On je to lice olimpijskog ideala u praksi. Atletičar i sportaš koji je u najgorem i najtežem trenutku izabrao mir, dostojanstvo i nastavak borbe do cilja, čime je preoblikovao narativ iz statusa žrtve u simbol nadahnuća. A to nije nimalo lako. Nije dopustio da ga porazi ono što dolazi izvan sporta. Njegov ulazak na Panatenski stadion s raširenim rukama danas se, s pravom, navodi uz bok najplemenitijim trenucima olimpijske povijesti.
I zato smo s velikom radošću ovaj primjer uvrstili u našu rubriku o Fair Playu. Taj pojam uključuje širok dijapazon ponašanja i djela koje sportaš može učiniti i čini kako bi pokazao što je najdublje i najljepše u samom sportu – ono što izvlači iz nas najljepše emocije. Često puno jače od samih rezultata.
* Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
