LOADING

Type to search

Du Sportivo© Poezija by Vlaho Raič

DVIJE ANTIRATNE PJESME KAO MALI PRILOG MIRU Mali prilog po Mali prilog…

Stranac u Ratu & Afraid to Shoot Strangers

U prvoj pjesmi, izdanoj u sklopu Zbirke poezije Tisuću Preobraženja, (Recenzija) autora ovog kratkog teksta, progovara se upravo o odlasku pojedinca u osvajački rat. Isto tako, u drugoj pjesmi, Iron Maidena, Afraid to Shoot Strangers, govori se također o istome, točnije o pogledu vojnika prisutnom u Zaljevskom ratu.

Stranac u Ratu (prva od tri antiratne pjesme u pjesničkom opusu – Ružičasti Karanfil i Nijema Djeca ponosne Ukrajine) pisan je po uzoru na Afraid to Shoot Strangers, odatle ideja i motiv, kao što Iron Maiden neke svoje tekstove piše po uzoru na filmove. Ono što napiše njihov basist Steve Harris slobodno se i može svrstati u poeziju – imao sam prilike razgovarati sa stručnjacima iz polja književnosti. 

Mali doprinos u vidu dvije antiratne pjesme na jednom mjestu – za mir. “Doprinos po Doprinos” = Rezultat…

STRANAC U RATU

Sablasna kišna noć, neobuzdano pucaju gromovi,
Seoce, poplavljena polja odsječeni od svijeta,
U ubogoj kućici svijeća gori, tuga konak traži.

Posljednja večera, mladi vojnik jutrom hodi,
Prestravljeni roditelji, uplakana sestrica,
Nijemi razgovori očima tišinu hrane,
Da barem to ljuto jutro nikada ne svane.

Besani noćni počinak u potpunom mraku,
Redaju se slike pustinjskih, ratnih strahota.

Uniforme, oružje, sulude, bijesne naredbe,
Bukti oslobođena mržnja, lebdi brza smrt,
Crvenilo boji žuti pijesak, suklja crni dim,
Mučno i nesmiljeno narod nasrće na narod,
Brat nišani u brata, hladno k’o u kamena svata.

Golobradi mladić još se nemirnije prevrće,
Užasan strah kuca u svakoj napetoj pori,
Znojan krevet, razrogačene oči navikle na tamu.

 

Kako odapeti strijelicu smrti u nevina brata,
Možda siromaška, sumišljenika njegova,
Zastava mu ne čini ponos u osvajačkome ratu,
Vrtlog surovog besmisla krvlju mu kola,
Odgojen u vjeri da ljubi bližnjega svoga,
Kako li će na zadnjem sudu stati pred Boga,
Ako progovori oružjem iz bezdana strave.

Olujna zora sviće, ispaćena duša hropti,
Hoće li se ikada vratiti svojim najmilijima,
Opet s trijema gledati žuta polja kukuruza,
Baštinu svu naslijediti, sa ženom je dijeliti,
Djecu svoju u miru gledati, rane cijeliti.

Kreće u neizvjesnost, u predvorje pakla,
Pred brodom oproštaji, figure od stakla.

Usporeni plov sivom i mračnom vodom,
Preostaje samo luda čežnja za slobodom…

Slijedi pjesma od Iron maidena, s devetog po redu albuma – Fear of the dark (11.5.1992.), trećeg koji se našao na vrhu grandioznih UK Charts…

AFRAID TO SHOOT STRANGERS

Lying awake at night, I wipe the sweat from my browBut it’s not the fear, ’cause I’d rather go nowTrying to visualize the horrors that will lay aheadThe desert sand mound a burial ground.
When it comes to the timeAre we partners in crime?When it comes to the timeWe’ll be ready to die.
God let us go now and finish what’s to be doneThy Kingdom come, thy shall be done on earthTrying to justify to ourselves the reasons to goShould we live and let live? Forget or forgive?
But how can we let them go on this way?The reign of terror corruption must endAnd we know deep down there’s no other wayNo trust, no reasoning, no more to say
Afraid to shoot strangers…

Tags:

You Might also Like

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *