ŽIVOT I POEZIJA KOJA SE BRIŽNO OSVRĆE I NA NEZAŠTIĆENE POJAVE
Ganuće prema nezaštićenoj pojavi…
Na prvu će zvučati čudno da netko može osjećati za nešto što nije živo upravo suprotno – da je živo u njegovim očima.
Tako ćeš možda usred noći pomaknuti kamen s ceste ne samo iz razloga da ne naškodi automobilu ili motociklu, nego da i njega samoga skloniš u prirodnu sigurnost.
Pjesma papir progovara upravo o takvim pojama, kod preosjećajnih osoba. I DU Sportivo ih pohvaljuje za svaki osjećaj – prema bilo kome ili čemu.
Osjećaj je ono što nas čini živima – kao i možda ono što je neživo…
PAPIR
Ne započinjem dan bez da ga već okončam na tebi…
Predvidljive tugaljive note jednog usporenog srca
Narušavaju tvoju bjelinu i metastaze su tihog uljeza,
Osupnutog svim mrtvim i beživotnim savršenstvima,
Nepomičnim autobiografijama osjetljivog Stvoritelja.
Pozorno motrim čeljad koja zanemaruju tu uzvišenost,
Nedostatak tankoćutnosti nagriza dotrajale nutrine,
Jer i običan komadić papira mora zaintrigirati emocije.
Oslobađanjem ganuća prema nezaštićenoj pojavi
Stapamo se s njom i oslobađa se puni potencijal,
Savršenog svemira u mojoj tijesnoj crvenoj sobici u potkrovlju…


