Ni smrt ne može protiv nas…

Dvije godine duge kao vječnost su prošle otkad nisi s nama, predobri naš Gogo. Bol i prazninu ništa ne može prebrisati, ali jačaju i velika sreća, ponos i jako rijetka privilegija da je netko tako čiste dobrote bio s nama.

Utjeha je i da si Nebo toliko obogatio i da još jače sjaji. Nije ovo floskula. Suza za suzom teče, uspomena za uspomenom navire, toliko ih je Gogo bilo.

I bez obzira na godine svakome si prilazio kao dobri otac, uvijek spreman priskočiti u pomoć, pružiti ruku, utjehu, lijepu riječ, Tvoj blagi osmijeh…

U nikakvoj teoriji ne možeš niti jedan dan biti zaboravljen, što je i pregruba formulacija – ne može se nego svaki dan misliti na Tebe, tvoja toplina i dobri duh još su tu pokraj nas, neopipljivi, ali itekako osjetljivi.

O Tebi se priča i ostao si uzor i postaješ uzor onim mladima koji Te nisu imali privilegij upoznati. Postavio si norme dobrote i ljudskog djelovanja koje je toliko rijetko.

Netko se iz petnih žila trudi biti dobar i to je za svaku pohvalu. Ali ti si onaj najviši skalin – nisi se morao truditi biti dobar, jer to je poput rijeke izviralo iz Tebe.

Bili smo ekipa u svakom vremenu, svakim okolnostima i da bar svi skupa možemo otići u isto vrijeme, da nema bolnih rastanaka, a toliko si nas svih bodrio da i sad želiš da razvučemo osmijeh i nađemo se u nekom našem trenutku, koji je bio toliko bogat da je trajao kao vječnost, značio vječnost, garantirao vječnost onakvu kakvu sad imaš – bez kraja i bez ičega što Te toliko osjetljivog na svačiju nevolju bolilo. Zato znamo da si u okruženju mira i vječne radosti i ljepota. Bog takve ljude želi vrlo blizu sebe, bio si Njegov ratnik dobrote.

Najlakše je opisati nešto prozirno, siromašno, oskudno, a za opisati Tebe teško je naći prave riječi, jer nisu dovoljne.

Uvjereni smo zato da si osjetio koliko smo Te voljeli, koliko te svatko koga si oplemenio volio. I to je ono što pruža veliku utjehu. Tvoje dobre oči i duša, nalik na čistu dječju, sve je to osjetila.

I svaki put kad Ti pišemo ne želimo se rastati od Tebe. Da, riječ je o slovima, ali sa svakim slovom proživljavamo i doživljavamo Tebe, svakom mišlju, te je konačna poanta da ćeš uvijek biti duboko, duboko u srcima svih nas koji smo te toliko voljeli.

Počivaj u miru, radosti, čuvaj nas i dalje kao što si nas i ovdje čuvao.

Tekst o tome tko si ustvari bio nikad nije sišao s naslovnice DU Sportiva, niti će ikad sići – jedini je koji će tu stajati zauvijek.

Ni smrt ne može protiv nas…

Vole Te beskrajno i zauvijek Tvoji prijatelji!