Identitet i nasljeđe kroz “narančasti kaos”

U srcu regije Piedmont, u gradiću Ivrea svake godine prožive se tri jedinstvena i za lokalno stanovništvo tri značajna dana.

Riječ je o Bitki narančama (Battaglia delle Arance), fascinantnom i pomalo ludom karnevalskom događaju koji privlači tisuće posjetitelja, ali i bacača naranči iz cijelog svijeta. Ovo nije samo zabava, već duboko ukorijenjena tradicija koja priča o pobuni, slobodi i zajedništvu.

U korijenu ove jedinstvene tradicije leži srednjovjekovna legenda o hrabroj Mugnaiji, mlinarevoj kćeri, koja se suprotstavila tiranskom feudalnom gospodaru Ivreje. Njezina pobuna, koja je kulminirala njegovim ubojstvom, potaknula je narod na ustanak. Danas, Bitka narančama simbolizira tu borbu za slobodu.

Pješaci predstavljaju pobunjeni narod i bore se protiv “carskih trupa” na kočijama. Umjesto “mačeva i koplja”, oružje izbora su – naranče. Iako se u početku bacalo voće dostupno u regiji, poput jabuka i graha, naranče su se “ustalile” početkom 20. stoljeća. Pretpostavlja se da su, kao tada egzotično voće, simbolizirale bogatstvo i opresiju plemstva, čije se odbacivanje očitovalo kroz bacanje.

Procjenjuje se da se tijekom tri dana karnevala, od nedjelje do utorka, potroši nevjerojatnih preko 500 tona naranača!

Da misli ne otiđu u “lošem smjeru” – naranče dolaze pretežno s juga Italije i riječ je o industrijskim narančama koje nisu namijenjene za konzumaciju. Često su to plodovi koji bi inače bili odbačeni zbog oštećenja ili viška, pa im se na ovaj način daje “druga svrha”.

Bitka je intenzivna i fizički zahtjevna. Pješaci, podijeljeni u devet timova s prepoznatljivim uniformama, nemaju zaštitu, dok se bacači na kočijama štite debelim kožnim kacigama i opremom. Susreti između pješaka i kočijaša su nemilosrdni, a naranče se bacaju velikom snagom.

Važno je napomenuti da, unatoč kaosu, postoje pravila i neka mjesta unutar grada gdje je zabranjeno bacati naranče, poput tržnice. Posjetitelji koji ne žele sudjelovati u bitci, ali žele svjedočiti spektaklu, mogu kupiti tradicionalnu crvenu kapu (berretto frigio). Njezino nošenje označava da ste neutralni promatrač i uglavnom vas poštedi direktnog gađanja.

Nakon svega slijedi i gigantski posao čišćenja. Grad Ivrea angažira specijalne ekipe čistača, a često i volonteri pomažu. Koriste se visokotlačni čistači i velika količina vode kako bi se uklonile tone narančine pulpe, kore i soka s ulica, trgova i zgrada.

Narančasti otpad se skuplja i zbrinjava na ekološki prihvatljiv način, te se često koristi za kompostiranje.

Unatoč razmjerima nereda, lokalne vlasti i stanovnici s ponosom održavaju ovu tradiciju, videći u njoj ključni dio svog identiteta i nasljeđa.