LOADING

Type to search

Du Sportivo© Poezija by Vlaho Raič

TIŠINA JE PONEKAD LIJEK ZA DUŠU Dok ne umre…

“Divljom zvijezdom vođeni…”

Pjesma Tišina dio je zbirke poezije “Tisuću preobraženja”, izdane 2021. godine, od strane Društva dubrovačkih pisaca, s recenzijom dr.sc. Ivane Lovrić Jović s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje

TIŠINA

Te sam snene noći ljubio tišinu,
Što prelazi nad selom kao jato lastavica,
Osvijetljen je tek prozor plave kuće,
Pozaspali težaci, domaćice rumene.

Prihvatila me pokraj jezera rosna trava,
Mene i tišinu u zagrljaju strasnom,
Sladimo se slasnim rajskim voćem,
Gledamo se, grubo odgurujemo vrijeme.

Puni mjesec srce je moje tišine,
Koja predaje mi moj dnevnik samoće,
Osuđen sam na vjernu družicu moju,
Opojnu, brižnu, ljubomornu dušu.

Divljom zvijezdom vođeni trčimo kroz žito,
Dvije zlaćane sjene zaigrano plešu,
Mašta nadilazi prostore što dahću,
Izmoreni mozaikom naših neispunjenih želja,
Bojimo se ludo zore, ova noć je naša.

Ali neizbježno sunce od Boga je dano,
S prvim zrakama ona mi uznemireno diše.

Tada zapjevaše ptice i vlak bučno prođe,
Tren poslije umire ranjena i bolna.

Nađoh na crnoj zemlji samo bijeli veo,
Jel’ ispustila ga ona ili gorska vila,
Pognuh se i uzeh ga slomljenoga srca,
Spomen kad istinski zaljubljen sam bio…

“Klik na Foto” vodi Vas na prebogati Jelovnik Pizzerije Mamma Mia, vrijednog Pokrovitelja DU Sportiva

Tags:

You Might also Like

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *