“Moja fotelja hladna je ulica”

Danas se obilježava svjetski dan Beskućnika – osoba koje nemaju Dom, toliko lijepa i topla riječ.

Često im je hladno, često nemaju hranu, osnovne higijenske potrebe ne mogu zadovoljiti, da ne govorimo neki užitak kojeg svi mi tu i tamo ili stalno, kako tko, može priuštiti. Uzmimo samo šalicu vruće kave za primjer…

Mogu potpisati da smo kao narod empatski nastrojen, mogu potpisati da im se pomaže, ali uvijek će ostati ali…

Želim vjerovati da sustav sve čini da njihovu nevolju riješi.

“Klik” vodi na sponzora DU Sportiva, koji svojim zlatnim rukama KROJI DOSLOVNO SVE

Ono što želim u ime DU Sportiva reći je ono kako se osjećam – žalosno…

Je li netko zaslužio, je li netko nije zaslužio poziciju u kojoj se nalazi, na kraju svega dolazi da je ikojeg beskućnika ili čovjeka u teškoj situaciji teško gledati, a kao pojedinac ne možeš trajno riješiti njegov problem, iako bi svi htjeli.

Ono što možemo kao pojedinci je da ih nikad ne zaobiđemo, pomognemo i nikad ničim ne narušimo njihovo dostojanstvo. Čovjek je čovjek.

ANIVA TRAVEL – Usluge prijevoza putnika Autobusom 49 + 2 organizira putovanja na području Europe

Poludnevni / Jednodnevni / Višednevni izleti

Organizirani prijevoz djece na sportska natjecanja i organizirana višednevna natjecanja

Hodočašća / Sport / Kultura / Svečanosti

anivatraveldubrovnik@gmail.com / 098/945-5781

Velike zasluge za njihovu skrb imaju brojni volonteri i brojne udruge. Hvala im od srca! I neka se podrži njihov rad.

I u svakoj hladnoj noći, svakom kišnom danu, ma i svakom danu bilo bi ih se dobro sjetiti. I primjerom djelovati. Jer to su osobito dobra djela, kada u tišini pomogneš nekome tko očajnički pomoć treba.

Izdvojli smo sa Hrvatske mreže za Beskućnike pjesmu “Beskućnik”, koja će sve reći…

BESKUĆNIK

Moja fotelja hladna je ulica

Mene napustili su i žena i brat

Negdje daleko raste moja curica

Dok ovdje sa sobom vodim rat

Moja glava ozebla je, hladna

Moje ruke tresu se i zimi i ljeti

Moja usta svaki dan su gladna

I prosim već zorom za kune dv’je, tri

Prosim i kad gospoda idu u šetnje

Večernje, elegantne, ispunjene radošću

Zvijezde daleke moje jedine su prijetnje

Dok plačem, plačem nad davnom mladošću

Moj kaput izjeli su miševi i moljci

Moje čarape imaju rupa devet

Sa mene vise samo stari dronjci 

I kartonske kutije moj su krevet

Moja kapa i nije moja, dobio sam ju na dar

Od jednog poštenog, milostivog djeda

I dok tuga gasi u mojim očima zadnji žar

Kosa mi je sve više i više sijeda

Moja brada je velika jer obrijan već

Nisam godinama, nisam obrijan dugo

I kada navečer na postelju hladnu idem leć’

Samo kažem:”Dobra večer, družice tugo.”

I nigdje sreće, nigdje smijeha ni igara

Tone svaki dio mog života tužnog

Odjeću dok tražim na dnu svog ormara

Kontejnera starog, oronulog, ružnog.

I volim vjenčanja, a nisam sklopio nikom brak

Jer sretni ljudi pjevaju, a oni bez sluha

U sred veselja uniđu u skrovišta moga mrak

I ostave mi djelić svježega, željenog kruha.

AUTOR:  Petar Zuanović Zujo