“Ni smrt ne može protiv nas”…

U šestoj godini predivne poetske avanture iskristaliziralo se po dovoljno velikom uzorku svakodnevnih objava koja pjesma izazove najveće i najljepše reakcije.

Upravo je to pjesma “Mojoj Majci”, iz zbirke poezije “Tisuću Preobraženja”, u izdanju Društva dubrovačkih pisaca, urednika Borisa Njavra i doktorice književnosti Ivane Lovrić Jović.

Niti Ljubav, niti Dijete, niti Žena, niti živopisne životne pjesme – nikad se nisu približili ovoj pjesmi, niti naravno pojmu iz nje – Majci.

Dovoljno to govori ne o samoj pjesmi, već koji pojam je posebno značajan za čitatelja. Odmah nakon ove blizu su brojne pjesme posvećene Djeci (Anđeo od prvog dana, Anđeosko dijete, Nijema djeca ponosne Ukrajine, Cvijeće zemlje…), te Ljubavi (Oda Ljubavi, Bijelo srce, Leptirov dan, Bademova grana…)

Divan je to i optimističan podatak, koji je svakako prisutan i kod drugih pjesnika.

Netko mudar jednom reče – “Jedini prijatelj kojeg ćeš imati u životu je Majka“.

Uživajte u pjesmi…

“Klik na Foto” vodi Vas na Prebogati Jelovnik Pizzerije MAMMA MIA

MOJOJ MAJCI

Uljuljan u Tvoj mreškasti zagrljaj, Majko,

Za me nisu postojali bol i praznina,

Mogao sam Ti samo pokloniti osmijeh,

I poneku mirnu noć kad sanjao sam Tebe.

Ponosna si bila na moje prve korake,

Korake koji vodili su do Tvojih ruku,

Pokazivala si mi ljepote svorene od Boga,

I da Mu zauzvrat u životu molitve dajem.

Znam da naljutio sam Te mnogo puta,

I danas radi toga gorak med baštinim,

Žao mi je za sve Tvoje besane noći,

Kada sam mlad pod zvijezdama lutao.

Zatekla nas je oluja života, Majko,

Kada nas je moj otac zauvijek napustio,

Skupa smo suze lili, ali radi Njega čvrsti bili.

Tvoje ponosno srce radi mog prvog posla,

Uputila si me spremnog u izazove svijeta.

Tvoj blagoslov za ulazak u bračne vode,

Kada si Družicu moju gledala kao kćer.

Danas preko Tvoga praga prelaze Unuci,

I beskrajno si mi sretna u jeseni života.

Nakon svega – umorna si mi Majko,

Brinem se je li Ti hladno u noćima,

Hoću li Ti čuti glas kada Te nazovem,

A kada odlazim – je li to bio zadnji put.

O, beskrajno me strah da me ne napustiš,

Ali Bog odlučuje, Onaj koji Ti je zahvalan.

Ni ja Ti ne mogu dovoljno puta reći hvala,

Samo znam – ni smrt ne može protiv nas.