Leptirov Dan…

Pjesma o prolaznosti života, dio zbirke Tisuću Preobraženja, glavnog urednika DU Sportiva. Nižu se radosni stihovi o prolaznosti, slojevitim karakteristikama života koje bi nas trebale veseliti i ispuniti na način da je vrijeme maksimalno iskorišteno.

Knjigovodstveni servis PSP Dubrovnik s 28 godina tradicije i s preko 150 zadovoljnih klijenata za Vas obavlja – Računovodstvene usluge,Financijska i Porezna savjetovanja i Programska riješenja. Bezbrižni i mirni – Kontaktirajte stručni tim

Baš poput leptira koji zadivljujuće lijepo provedu svoj jedan dan i sretni otputuju među visoke bijele oblake…

LEPTIROV DAN

Kada bi znao da živjet ćeš jedan dan…

Prve minute proteknu u strepnji,

Pitajući se, Bože, zašto baš ja,

Ali, sekunde neumitno teku,

Duša se budi, pomiruje.

O, koliko li je dug jedan dan,

Ogrije Te sunce, pa ispere kiša,

Leptir ne troši dragocjeno vrijeme,

S cvijeta na cvijet, u medu se kupa,

Do rumena zalaza, pa u oblake plovi.

Naš med je livadni,

Prikupljen s najljepšeg cvijeća,

Darovao nam se sami Bog,

Životna to je sreća,

Zahvaliti Mu – izgubio si (samo!) minut.

Poljubi i zagrli oca i majku,

Zahvali im za dar života,

Bratu i sestri od srca ruku pruži,

I ne plači na rastanku,

Sve si svoje rekao i dao.

Sa svim se živim bićima izmiri,

I sam ćeš zadobiti neopisiv mir.

Ostalo je toliko mnogo vremena,

Da možeš zagrliti cijeli svijet,

I probrati srodnu dušu,

Romantični ples, pokloniti joj cvijet,

Reći – I na nebu i na zemlji – zauvijek si moj(a).

Srećom, sve je ovo bio san,

Naš Bog ne sije strah, 

Samo Ti je kroz labirinte snova htio pokazati,

Koliko, čovječe, vremena imaš za činiti dobro.

Život je predug,

Nauči ga, Dušo, cijeniti,

Sve drugo u ispraznost vodi,

Zato, hrabro, pravim putem, hodi, samo hodi,

Dok se kao leptir ne vineš u oblake,

Gdje sve je samo bijelo i bijelo,

A na zemlji ostade mirišljavo tijelo.

U vječnosti…

Recenzija Zbirke od strane dr.sc. Ivane Lovrić Jović, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje