RAZGOVOR UGODNI – NADIN HUSIĆ PJANKE Razgovor prepun lijepih vrijednosnih spoznaja
Klanjam se jedino pravim ljudima i pravim sportašima
Večer kada je njegova momčad izgubila, a ostavila srca na terenu – i još su srca tamo. Srčani borac! A i rekao je – „Da smo pobijedili svi bi skupa ovdje slavili“.
Zamijetili smo njegov potez kada je refleksivnom reakcijom rukom zaustavio loptu da ne uđe u gol – reakcija kada gol braniš „svime što imaš“ i u milisekundama staviš čak i ruku na „imaginarnu crtu“.
Potez za Eurosport, žao nam je da nismo snimili tu reakciju. Ne mogu se neki događaji riječima nikako opisati, makar pisci-nobelovci preuzeli ovu tastaturu…
Znaš zašto sam to napravio? Moje je srce Bosansko…
Predstavio se za one (malobrojne) koji ga ne znaju…
Po imenu me nitko ne zna, a kao Pjanke cijeli grad. Živim u Čibači, ali na relaciji sam Kantafig – Gruž, deset godina tu na nogometu.
Ponosno i lijepo ističe…
Respektiram i hrvatsku zemlju, zato što navijam srcem i za hrvatsku reprezentaciju i za BiH reprezentaciju. Nemam razliku da volim jednu manje ili više… Prvi put sam i večeras na Kantafigu igrao u hrvatskom dresu. Odigrao sam iz ljubavi prema državi, iz poštovanja za ljude odavde. I dao sam život na terenu, maksimalno kao i uvijek.
Što misli o Ćirovoj izjavi – „Bože, zašto svi ljudi nisu kao Bosanci“…
Prošao sam dosta svijeta tako da neću puno komentirati. Kao domaćinski – mi smo tako odgojeni. Da nije bitno na naciju, na vjeru. Bilo tko da zaluta kod nas je dobrodošao. Bilo kad, bilo gdje. Da pokucaš na vrata mi smo ti takvi da nikog s vrata vratiti nećemo. Najedi se, napij, naspavaj. Ne smije ti ništa pofaliti.
Iz Gračanice je, između Tuzle i Doboja kako nam je želio točno reći…
Jedan od najljepših gradova na svijetu. Najstarija čaršija u Bosni. Djeluje i klub Bratstvo, gdje sam počeo igrati nogomet s jedanaest godina. Da mi nisu slomili koljeno daleko bih dogurao. U osamnaestoj godini mi se to dogodilo.
Gračanica
Nastupao je za…
Bratstvo, Zvijezdu Gradačac, Jedinstvo, Slogu iz Doboja, Mladost, Borac Banja Luka. Sin, koji ima 16 godina, nastupa za Munchen 1860 i prošle sezone bio je najbolji strijelac u svom uzrastu s 18 postignutih golova. Kćer mi isto igra nogomet, isto u Munchenu. Njoj je 15 godina. Moja dika i moj ponos. Sin ne da je bolji od mene, nego šest puta bolji od mene. Odem u Munchen i plačem od radosti.
Za koji klub navija…
U Bosni niti za jedan. Koji god klub sa Balkana prođe u europskim natjecanjima drago mi je. Evo sada mi je drago i za Zrinjski. Žao mi je što i Hajduk nije uspio. Inače sam Dinamovac, ali pazi, nije bitno jesam li ja Dinamovac ili Torcidaš – ja igram nogomet, ja volim nogomet. Reperezentacije Hrvatske i Bosne srcem volim, a klubove kao klubove gotivim.
Kako razgovara sa svojim zemljakom, postavljam pitanje za klub nedaleko od mog zavičaja – GOŠK Gabela. Kakve su šanse da ostane ove sezone u Premijer Ligi…
Ja sam protiv Gabele igrao tri puta. Zadnji put nisam, igrali su moji, moja generacija. Dobili su ih, lijepo su dočekani, ispraćeni, svaka čast. Gradonačelnik našeg grada je i predsjednik Kluba. I nazvao sam i rekao – rođak, dolaze mi dečki iz Gabele, molim te da ih propratiš lijepo, da se to ispoštuje, tko god da pobijedi. Tako je i bilo.
Gabela je također poznata po svom iznimno ljubaznom gostoprimstvu. Predsjednik Kluba gospodin Lujo Ilić podignuo je sve na visoku razinu i također su jedan od mnogobrojnih primjera kako se lijepo gostujuće ekipe čekaju, kako se ophodi i ispraća s najljepšim željama. Sve u ljudskom i natjecateljskom duhu…
Sve znam i potvrđujem. Gabela ako se malo uozbilji može nešto napraviti.
Stadion GOŠK Gabela – Neki dan po prvi put upaljeni reflektori na istom, u susretu 6. kola BiH Premijer lige protiv Sarajeva, u mjestu koje broji samo 2.315 stanovnika
Prvak BiH ove sezone…
Teško netko može ugroziti Zrinjski. Napravili su jednu veliku odskočnu dasku i kapa do poda. Sretno im dalje! A volim sve klubove i Slobodu i Željo i Sarajevo i da ne nabrajam dalje – volim nogomet! Nije bitko tko je u pitanju – svi smo mi naši. I tko god nam dođe s Balkana u Ligu prvaka normalno da mi je drago. Bio sam na Poljudu na prvoj utakmici i šokiran sam – od atmosfere do izvrsne igre, savršenstvo. Kao Real ili Barcelona. Nažalost je ispao, ali kapa do poda. Iako sam Dinamovac, kapa do poda Torcidi, Hajduku, svim navijačima.
Zašto je reprezentacija Bosne i Hercegovine, inače uvijek prepuna talenata, vrhunskih igrača, ima iza sebe sjajne rezultate, trenutačno ipak u manjoj krizi rezultata, što nam je žao…
Da Dalić nije došao na klupu hrvatske reprezentacije dogodilo bi se isto i sa Hrvatskom. Mrzim nacionalizam, politiku i slične pojave. Politika i sport nemaju veze jedno s drugim. I moraju igrati najbolji i oni koji istinski vole svoju zemlju. I to vrijedi za sve svjetske reprezentacije. Kvalitet, srce, duša, krv, adrenalin – to je to! Tako se igra za svoju zemlju i takvi moraju igrati.
Visoke vrijednosti…
Klanjam se pravim sportašima, pravim ljudima, Kantafigu i svako im dobro!
Kako sam i sam doselio na Kantafig prije 16 mjeseci poželio sam, osim svojih prelijepih domova, čuti i njegove riječi…
Došao si na najbolju mahalu na svijetu! Gruž je Gruž, ima isto svoje vrijednosti i isto kapa do poda. Ma, kako bi mi rekli – dvije najveće mahale na Balkanu. Ja se osjećam na Kantafigu kao da sam u svom rođenom gradu, zato i igram toliko srcem.
Ne predaje se tako lako i to je stav i praksa koje ćemo uvijek i bez rezerve podržati…
Još igram i igrat ću. Imam 42 godine. Tutta forza s djecom koja su duplo mlađa od mene, mogu im biti tata.
Puno hvala na ugodnom razgovoru i sigurno se opet vidimo…
Meni je još draže. Uvijek sam raspoložen za popričati s dobrim ljudima i uvijek gledam biti nasmijan.
Pjanke i Potpisno Pero ovog lijepog razgovora…
