NEOPISIVO IKAKVIM RIJEČIMA Snaga Zagrljaja – Tisuće istoivremenih života

“Spokojne kiše Dušu ljube…”
Nije se rodio um koji bi opisao stanje bliskosti, nježnosti, sigurnosti, ljubavi, nade, utjehe – svih ljepota koje uzalud tražimo u “opipljivim svjetovima”.
Vrijeme ponekad može izgubiti svoju silovitu moć – “ruke zadržavaju pehar vremena“. Da, vrijeme u Zagrljaju staje i nestaje.
Često nismo svjesni koliko je intiman, koliko je ljekovit po oboje, koliko osjećaja prelazi s jedne na drugu osobu, koliko mijenja naše unutarnje stanje – kada bi bili svjesni...
“Svježi dah odnosi posljednju davnu umornu brigu”…
Da – “Nježnost Ljubav kroji“, ma o kojem god međuljudskom odnosu se radilo…
Uživajte u opisu zagrljaja, koji nikako ne može biti uspješan, jer za neke pojave na Zemlji riječi uistinu ne postoje…
ZAGRLJAJ
Tijesno, toplo, u tom beskonačnom svanuću srca,
Carstva umova počivaju, ruke zadržavaju pehar vremena,
Prelijevaju se u Zagrljaj tisuće istovremenih života,
Glave na mekanim ramenima, snuju iste žudnje…
Tijela smireno dišu, spokojne kiše Dušu ljube,
Jačaju neznani osjećaji, lahori s palmi silaze u kosu,
Svježi dah odnosi posljednju davnu umornu brigu…
Samo Ona preostaje i raste, bridi radost Njena,
Vječnost rascvjetanu grli, Njegova jedina Žena.
Zatiljak Joj miluje ruka,
Zaklon, sigurnost, mir…
Druga leđima putuje,
Nježnost ljubav kroji,
Žarke se usne tope u vreloj crvenoj boji…