NAZDRAVLJE FESTA SVETOG VLAHA Uz Pjesmu o Svetom Vlahu
February 3, 2024
“O davaše se tako jako Vlaho cijeli”
Miris narančinog cvijeta,
Poji dušu u rosno jutro,
U hladu od široke krošnje
I zaklonu od visoke trave.
Uz maestralnu igru vjetra
Sjedi pobožni dječak Vlaho…
Molitvenik malen u rukama,
Molitva znana na usnama
Razigrani dječak odgovor čeka
O božjim darovima toga dana,
Galebovu letu, zraci sunca
Il’ plamenu zvijezde na pozornici noći.
Molitva mu u zjeni
Ocrtala krepost sveca i mir utihe…
Harno srce Hipokrata slijedi,
Nauke drevne upija,
Ta je bolest neželjen gost
Pohodi jednako bogatca i siromaha…
Pa cijela sebe Vlaho daje
Za doskočiti joj, za upitati ju zašto dođe,
Zašto ruši tijela sklad,
I božji naum da duh neometan bude
Duh koji uzdiže se njemu,
Kao rastvaranje žarko crvenoga cvijeta,
Što na oltaru veliča bojom svojom slavu…
Posta voljen među pukom,
Nadmetaše se o susretu s njim,
Osluškivaše mu korake,
Niz vijugave ulice drevnoga grada,
Uvijek dobra riječ razgali srce,
Zapali plamen,
Sve do kreveta čovjeka prati,
Mirne sne mu želi,
O davaše se tako jako Vlaho cijeli…
Novi biskup kada posta
Uljem svetim na čelu i na ruci
Prisjeti se molitvenih ura,
Ispod narančinog stabla,
Tad stigao mu od Boga je znak
Da brodica na modrom moru bude,
Putnicima svojim siguran glas
O morskome svijetu do sama mu dna.
I ne boji se Vlaho
S njim Bog je i svi sveci
Poruku mu svoju šaljem:
U nevolji se na taj izvor uteci!
Kad u lancima prohodaš gradom
Dok okupljen narod guste suze lije
Koga takneš taj zdrav bude
Tako i majka sa sinom
I kosti ribljom u grlu mu mladom
Što je dodir tvoj, Vlaho, čudom slomi.
Svoje muke on podnese slatko
Znaše da ide u zagrljaj vječni,
Iz Sebaste, poslije mnogih mora
Tek će ondje ponad puka svojeg bdjeti –
Kao spočetka, u hladovini se moleć’ marno.
Iz zbirke poezije Tisuću Preobraženja
