LOADING

Type to search

Du Sportivo© Poezija by Vlaho Raič

IZ ZBIRKE POEZIJE “TISUĆU PREOBRAŽENJA” GLAVNOG UREDNIKA Pjesma posvećena prvoj poetskoj mentorici…

Tamo gdje svi skrovito dišemo…

Grmovi ruža, mokre latice, sedefasti snovi, gusti voćnjak, plavičasta magla, paperjasti trag, skrušeni hodočasnik, dobrohotno nebo, zvijezde u noći, skroviti jablani – itekako je jasno da je u trenucima nastajanja pjesme pjesnika na mentora asociralo mnogo toga, na poseban način sažeto izrečenoga.

Svaki pjesnik na ovome Svijetu krenuo je sam u tu predivnu avanturu, ali – ne zadugo. Na tom putu treba mnogo usmjeravanja, jer poezija je možda i najteži oblik pisane riječi. Onaj tko prvi pjesniku preda temelje, svakako ostaje najupečatljiviji, ma koliko god ga njegovi uzori oblikovali, te on nadalje sebe. U nastavku je pjesma iz prve zbirke poezije “Tisuću Preobraženja”, posvećena prvom poetskom mentoru spisateljskog pera, koje oblikuje DU Sportivo…

 

*Mojoj sestri Ivani Franić*

ISTE DJEDOVINE ZVIJEZDE

 

Oblaci metafora u grmovima ruža,

Pečat plemenite riječi na mokrim laticama,

Brižno ih diram, krojim sedefaste snove,

Tko li je noćas tiho kliznuo vrtom,

Ne osladivši se u gustom voćnjaku,

Misleć’ samo na gasli pepeo moje duše,

Paleć’ iverje u plavičastoj magli.

 

Čak ni najmanjeg paperjastog traga,

Moj hodočasnik u skrušenosti hodi.

 

Slutim odgovore na dobrohotnom nebu,

Gdje dvije zvijezde noći ista djedovina spaja,

Tamo gdje jablani u skrovitosti dišu…

 

Grmovi ruža, mokre latice, sedefasti snovi, gusti voćnjak, plavičasta magla, paperjasti trag, skrušeni hodočasnik, dobrohotno nebo, zvijezde u noći, skroviti jablani – itekako je jasno da je u trenucima nastajanja pjesme pjesnika na mentora asociralo mnogo toga, na poseban način sažeto izrečenoga.

 

 

Zbirka poezije “Tisuću Preobraženja” nikako ne bi mogla biti oblika i izraza kakvog jest, jer uistinu bi bilo nemoguće bez mentorovih uputa pronaći pravi put. Konkretno, za poeziju misaonog oblika – bilo bi pogubno da je ostala “uokvirena” kakva jest bila u počecima, te je kasnije poprimila sasvim slobodan stih, po uzoru na A.B.Šimića. Recenzija zbirke svjedoči upravo, između ostalog, oslobođenom izrazu pjesnika, bio u pitanju “krik ili uzdah olakšanja”, ali je formiran i što je najvažnije – živi samo za čitatelja, po uzoru na pjesmu genijalnog Dobriše Cesarića Pjesma mrtvog pjesnika, za sve vjekove.

 

U izradi je i druga zbirka poezije – naslova “Tisuću Nijansi Tame“, koja će biti izdana i predstavljena do kraja 2023. godine. Bez mentora koji je “paperjastim hodom” ne znajući oblikovao i svoju posvetnu pjesmu, a i pjesnika (znajući), najvažnije, svega ovoga ne bi ni bilo. Šimićev uzor je ostao, prevladava materijalima druge zbirke, a po mentorovom upozorenju za mnogo čitanja i nalaženja uzora osvanuo je posljedicom toga još jedan, čiji će duh prevladavati trećom zbirkom, poput “radosne prolaznosti života” iz pjesme Dok šumnim ulicama šetam  – “otac” plemenite i grandiozne ruske književnosti Alexander Pushkin

Stoga, riječ hvala ljudski je velika, ali pjesnički – siromašna, kao i “bijedni pjesnik” koji “obogatit’ se nikad neće” (stih iz pjesme “Pjesnik” iz Tisuću Preobraženja). Naravno, jer je presretan stihovima, nikako materijalnim i inim zemaljskim bogatstvima. Baš poput mentora – možda je i krovna poanta…