“Tisuću Nijansi Tame”

Foto by I.

Začudnost – tome me učio i naučio velikan Luko Paljetak. Postići začudnost u poeziji je vrh, ali i u fotografiji (čini mi se…).

I. je sve namjestio za čaroban fotografski trenutak, “zaledio” je vrlo tajanstven, začudan i očaravajući kadar.

Dugo, dugo tragam za fotografijom koja će krasiti moju sljedeću zbirku poezije “Tisuću nijansi tame” i ovo je ta “ljubav na prvi pogled”.

Slika govori više od tisuću riječi, ali ipak…

Postavljene su samo bijele figure, u kadru je centrirana šahovska tabla, u odsustvu bogastva boja. U tami se vidi nešto svjetla i upravo te nijanse svjetla bogate tamu.

Često ih ne vidimo, što i govori stih iz naslovne pjesme predmetne zbirke “Često ne vidimo nijanse svjetla što bogate tamu“.

Nijanse svjetla otkrivaju ono u nama, u drugima, u svemu oko nas.

Otvarajući vrata unutar kojih je mrak postupno ulaze nijanse svjetla i time dobivamo i nijanse tame, a sastavljeni smo i od svjetla i od tame – apsolutno svaki čovjek na svijetu.

S ponosom ću ovu fotografiju postaviti na meni jako značajnu zbirku, drugu po redu, značajniju od prve “Tisuću preobraženja”, jer pisana je u jako teškim okolnostima i ulazi još šire, dublje, u vrlo osjetljive ljudske teme.

Zbirci nedostaje još samo jedna pjesma (Imperijal / 6.12.) i polako može u “uredničke ruke”, a ovoj fotografiji treba ili jako malo ili čak nimalo dorade…

Čestitke fotografu, uz veliku zahvalu!

“Klik” na Fotografiju vodi Vas direktno na prebogati Jelovnik Pizzerije Mamma Mia