Ovaj čin živi i nakon 53 godine!

U sklopu ove rubrike pokazujemo Djeci i Mladima najljepše trenutke Fair-Playa i pokušavamo makar malo doprinijeti da se ljepše osjećaju. Oni takve trenutke svakako vole. Podsjetnik na uvodni tekst rubrike i tko je bio Stanko Poklepović Špaco – “Klik na Link”

U Francuskoj u dalekoj1972. godini… U analima sportskog fair playa ponosno i zlatno stoji potez francuske skijašice Pascale Tremoulet koja je na francuskim sveučilišnim prvenstvima pokazala da postoje vrijednosti puno, puno važnije od pobjede.

Njen čin poštenenja, čestitosti koštao ju je trostrukog naslova, ali joj je donio puno više, ispunjenje onoga što jest, a uz to i prestižnu UNESCO Pierre de Coubertin nagradu za fair play i posebno mjesto u povijesti sporta.

Na francuskim sveučilišnim prvenstvima u skijanju 1972. godine, Pascale Tremoulet ostvarila je veliki uspjeh. Pobijedila je u obje najvažnije alpske discipline – veleslalomu i spustu, što ju je automatski kvalificiralo, gurnulo u položaj za naslov prvakinje u kombinaciji. Bio je to trijumf koji je trebao okruniti njenu do tada najuspješniju sezonu.

Krovni pokrovitelj DU Sportiva i Zlatni pokrovitelj Dječje rubrike – Beach Bar BANJE

Međutim, ono što se dogodilo nakon proglašenja pobjednica postalo je pravom legendom sportskog fair playa, kojeg uvijek možemo prevesti i na postupanje u svim životnim prilikama, jer fair play proizlazi duboko iz nas – progovara moral,poštenje i čast.

I u vrijeme kada su rezultati objavljeni i kada je Pascale Tremoulet proglašena trostrukom prvakinjom francuskih sveučilišta, mlada skijašica učinila je nešto neočekivano – za nju i sve slične sasvim normalno. Ali trenutak je bio iznenađujući za sve.

Tremoulet je pristupila sucima i priznala da je tijekom vožnji propustila jedna vrata. Prema pravilima alpskog skijanja, propuštanje bilo kojih vrata automatski znači diskvalifikaciju iz te discipline. Poštenje mlade francuskinje značilo je da će biti diskvalificirana iz sve tri discipline, jer je kombinacija ovisila o rezultatima u spustu i veleslalomu.

“Na francuskim sveučilišnim prvenstvima Tremoulet je bila pobjednica veleslaloma i spusta, što ju je automatski činilo pobjednicom kombinacije. Međutim, priznala je da je propustila jedna vrata, zbog čega je diskvalificirana iz sve tri discipline” – kako navodi dokumentacija Međunarodnog odbora za fair play.

Njena odluka bila je još dramatičnija kad se uzme u obzir i kontekst. Francusko sveučilišno prvenstvo 1972. godine odvijalo se u godini kada su Zimske olimpijske igre u Sapporu bile u centru pozornosti svjetskog skijanja. Austrijski skijaš Karl Schranz, najbolji skijaš svijeta, diskvalificiran je iz olimpijskih igara zbog optužbi za profesionalizam, što je izazvalo velike rasprave o amaterizmu u sportu.

U takvom okruženju, gdje je svaki uspjeh bio dragocjen za francuski skijaški sport koji je prolazio kroz krizu, Tremouletina odluka da žrtvuje trostruki naslov zbog jednih propuštenih vrata bila je još značajnija. Mogla je šutjeti i zadržati svoje medalje, ali odlučila je da sport mora biti fer i pošten iznad svega, a Fair Play kako često ponavljamo je i iznad samog sporta.

Naravno da njen čin nije prošao nezapaženo. Međunarodni odbor za fair play (CIFP), osnovan 1963. godine s ciljem promocije fer igre u sportu, dodijelio je Pascale Tremoulet prestižnu Pierre de Coubertin nagradu za Fair Play.

Pierre de Coubertin nagrada bila je najvažnija nagrada koju je CIFP počeo dodjeljvati 1965. godine. Namjenjena je sportašima koji su pokazali izniman čin Fair Playa koji je ugrozio njihovu vlastitu izvedbu kako bi pomogli konkurentu ili održali integritet natjecanja.

Ceremonija dodjele održana je 29. svibnja 1973. godine u sjedištu UNESCO-a u Parizu. Na toj ceremoniji Tremoulet je nagradu podijelila zajedno s drugim izuzetnim sportašima: britanskim tenisačem Stanom Smithom, njemačkim skijašem Dieterom Speerom, španjolskim košarkašem Emilianom Rodriguezom, te britanskim biciklistima – Michael Bennett, Rik Evans, Ian Hallam, William Moore.

Restoran Piramida na Malom Stradunu – “Klik na Foto” vodi Vas na Menu

Važno je napomenuti da je Pascale Tremoulet dobila Pierre de Coubertin Fair Play Trophy od strane CIFP-a, a ne Pierre de Coubertin Medal koju dodjeljuje Međunarodni olimpijski odbor. Ove dvije nagrade često se zamjenjuju u javnosti, ali Pierre de Coubertin Medal se dodjeljuje tek od 1997. godine za doprinose promociji olimpizma, dok se Pierre de Coubertin World Fair Play Trophy dodjeljuje od 1965. godine za konkretne činove fair playa.

Čin Pascale Tremoulet savršeno se uklopio u tradiciju fair playa koju je CIFP dokumentirao od svog osnutka.

Kako je zapisano u dokumentaciji odbora: “Fair play se općenito definira kao poštovanje pisanih i nepisanih pravila. Ova nepisana pravila teško je odrediti, ona proizlaze iz unutarnjeg moralnog stava sportaša”

U vremenu kada se sport sve više komercijalizirao i kada su rasprave o profesionalizmu dominirale sportskim svijetom, spontani čin poštenosti mlade francuskinje imao je posebnu i opipljivu vrijednost. Pokazala je da još uvijek postoje sportaši koji stavljaju integritet iznad osobnih dobitaka, u kojem god obliku te dobitke iskazali – nevažno.

Priča Pascale Tremoulet postala je jedan od klasičnih primjera sportskog fair playa koji se navodi u obrazovnim materijalima i sportskim publikacijama diljem svijeta. CIFP je 29. svibnja 1973. godine promijenio svoj naziv u Međunarodni odbor za fair play (International Fair Play Committee – IFPC) i odlučio da će trofeji nastaviti nositi naziv Pierre de Coubertin Fair Play Trophies.

Njen primjer posebno je vrijedan mladim sportašima koji se nalaze pred sličnim dilemama. U trenutcima kada moraju birati između osobnog uspjeha i integriteta, priča o Pascale Tremoulet može poslužiti kao vodič prema ispravnom izboru. To je bio izbor – biti pošten kada nitko drugi ne zna da si prekršio pravilo – možda i najviši čin u sportu i životu u sferama poštenja, časti i morala.

UNESCO-ova odluka da joj dodijeli Pierre de Coubertin nagradu 1973. godine bila je priznanje ne samo jednog herojskog čina, već filozofije življenja i filozofije sporta.

Kako je rekao osnivač modernih Olimpijskih igara Baron Pierre de Coubertin: “Nije važno pobijediti, već se boriti; nije važno trijumfirati, već se boriti dobro i pošteno.”

Tremouletina priča posebno je relevantna u današnje vrijeme kada se čini da su sportski uspjesi često zasjenjeni kontroverzama. Njen čin podsjeća nas na temeljne vrijednosti koje čine sport vrijednim i značajnim. A sve to gledaju naši najmlađi članovi društva, koji i u sportašima pronalaze uzore. I kada vide ovakve primjeri naravno da će shvatiti i naučiti, pa i primjeniti to i u sportu, ako se bave njime, te u životu.

Ova heroina prije 53 godine pokazala je cijelom svijetu što znači “boriti se dobro”. Njeno žrtvovanje tri zlatne medalje zbog jednih propuštenih vrata uistinu je vječan svijetleći spomenik činjenici da se najveće pobjede u sportu ne postižu baš uvijek na stazama ili raznim terenima, već u srcu i duši sportaša koji biraju čast umjesto slave.

UNESCO-ova ceremonija 29. svibnja 1973. godine bila je tek formalno priznanje onoga što je svijet već znao – da je Pascale Tremoulet pobjedila na najljepši mogući način. Životni način!

* Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija