Ne bi mogla živjeti s medaljom za koju zna da joj ne pripada

U sklopu ove rubrike pokazujemo Djeci i Mladima najljepše trenutke Fair-Playa i pokušavamo makar malo doprinijeti da se ljepše osjećaju. Oni takve trenutke svakako vole. Podsjetnik na uvodni tekst rubrike i tko je bio Stanko Poklepović Špaco – “Klik na Link”

Ovog puta u našoj rubrici o fair playu vodimo vas 93 godine unatrag – i radi primjera fair playa i radi jednog od niza dokaza da ova pojava koja nas sve inspirira ne postoji “od jučer”.

Na ljetnim olimpijskim igrama u Los Angelesu 1932. godine (za tri godine, 2028. na istom su mjestu), u finalu mačevalačkog turnira, ženskog floreta, dogodio se jedan od samih vrhunaca fair playa na sportskom borilišti, koji se i danas izučava i spominje.

Britanka Judy Guinness, tada nasljednica jedne od najpoznatijih obitelji na svijetu, “dobrovoljno” se odrekla olimpijskog zlata ispravljajući sudačke pogreške na vlastitu štetu i to ne jednom, već dva puta tijekom iste borbe.

Povijest olimpijskog pokreta prepuna je raznih rekorda, stotinki ili centimetara, ali ovakvi vrhunski trenuci koji preokreću sam rezultat na vlastitu štetu postaju i simboli ljudskih vrijednosti i vječno traju, dulje od raznih rekorda.

Krovni pokrovitelj DU Sportiva i Zlatni pokrovitelj Dječje rubrike – Beach Bar BANJE

Kao što smo rekli jedan od takvih trenutaka službeno je arhiviran “zlatnim slovima” u dokumentima Međunarodnog olimpijskog odbora i dogodio se 4. kolovoza 1932. godine. Glavna junakinja koja to još i jest bila je 21-godišnja britanska mačevalka Heather Seymour Guinness, poznatija kao Judy Guinness.

Njezin postupak u finalnom meču protiv Austrijanke Ellen Preis ostaje zabilježen kao jedan od zbilja najčišćih primjera fair playa u modernoj povijesti sporta, a takve vam se primjere trudimo dati.

Ali, da bi se u potpunosti razumjela težina poteza Judy Guinness nužno je razumjeti tehničke uvjete u kojima se mačevanje odvijalo tridesetih godina prošlog stoljeća. Za razliku od današnjeg mačevanja, koje se oslanja na sofisticirane električne sustave, senzore i automatsku registraciju pogodaka (u floretu uvedenu tek sredinom 1950-ih), suđenje u Los Angelesu 1932. bilo je isključivo analogno. Dakle, za današnje vrijeme nepojmljivo.

The Unbreakable Drive: The Story of Judy Guinness

Enjoy the videos and music you love, upload original content, and share it all with friends, family, and the world on YouTube.

Borbe je nadgledala komisija sastavljena od pet sudaca: jednog glavnog suca i četiri pomoćna suca smještena na uglovima borilišta. Njihov zadatak bio je vizualno detektirati vrh floreta koji udara u važeću metu (trup protivnika). S obzirom na brzinu floreta, koja često može nadmašiti brzinu ljudske percepcije, te činjenicu da suci nisu imali pomoć videotehnologije ili usporenih snimaka, pogreške su bile sistemski, prihvaćeni dio sporta.

U takvom okruženju, “čast mačevalaca” (eng. fencing honour) igrala je ključnu ulogu. Iako pravila nisu obvezivala sportaše da priznaju pogodak koji sudac nije vidio, nepisani kodeks džentlmenskog sporta sugerirao je poštenje. Ipak, ljudska priroda i ulog olimpijskog finala ponekad je taj kodeks stavljao na kušnju.

Olimpijski turnir u floretu za žene 1932. okupio je 17 najboljih mačevalki svijeta. Nakon eliminacijskih rundi u finalnu skupinu plasiralo se deset natjecateljica koje su se borile po principu “svaka sa svakom”.

Nakon iscrpljujućih borbi, dvije su već spomenute sportašice završile s identičnim omjerom pobjeda – Judy Guinness (Velika Britanija) i Ellen Preis (Austrija). Prema tadašnjim pravilima o zlatnoj medalji odlučivao je baraž – dodatni, izravni dvoboj za prvo mjesto i zlatnu olimpijsku medalju.

Judy Guinness, kći Henryja Guinnessa i izravni potomak osnivača slavne pivovare, bila je tehnički superiorna i smatrana je favoritkinjom. Ellen Preis, rođena u Berlinu, ali s austrijskim državljanstvom, bila je uporna i fizički izdržljiva borkinja koja je trenirala kod legendarne Wilhelmine Werdnik.

Finalni meč bio je tijesan, izrazito napet, kao što se i pretpostavljalo na temelju dotadašnjih rezultata na turniru. Sustav bodovanja zahtijevao je pet pogodaka za pobjedu.

Tijekom odlučujuće borbe pri rezultatu koji je bio u korist britanske predstavnice, dogodila se prva kontroverzna situacija. U brzoj razmjeni udaraca (tzv. phrase d’armes) Ellen Preis uspjela je izvesti uspješan napad i dotaknuti Judy Guinness u prsa. Suci zaklonjeni kutom i brzinom akcije to nisu registrirali. Glavni sudac prekinuo je borbu ne dodijelivši bod Austrijanki čime je Judy Guinness ostala u vodstvu.

Međutim, Guinness je istog trenutka podigla ruku, skinula masku i signalizirala glavnom sucu da je udarac protivnice bio ispravan. Na njezinu intervenciju sudac je korigirao odluku i dodijelio bod protivnici.

Meč se nastavio, a tenzije su kako se borba bližila kraju rasle. I sasvim nevjerojatno – situacija se ponovila u samoj završnici meča. Judy Guinness ponovno je bila u poziciji da osvoji meč, no Preis je izvela rizičan kontranapad. Suci su ponovno propustili vidjeti kontakt vrha floreta s Judynom jaknom.

Guinness je ponovno intervenirala. Jasno je dala do znanja: “Je ne l’ai pas parée” (Nisam parirala / obranila), potvrđujući da je protivnica zadala valjan udarac.

Zahvaljujući tim dvama bodovima koje je Guinness sama prijavila protiv sebe rezultat se naravno preokrenuo. Službeni zapisnik finala bilježio je pobjedu Ellen Preis rezultatom 5-3.

Austrijanka Preis postala je tako olimpijska pobjednica i osvojila zlatnu medalju. Judy Guinness osvojila je srebro. Da je prešutjela bilo koji od ta dva udarca Guinness bi postala prva britanska olimpijska pobjednica u mačevanju u povijesti.

Impressive flying touch by Ana Maria Popescu in women’s épée team final

📺 Re-live ALL the incredible #Paris2024 action ➡️ https://go.olympics.com/watch 📲 Subscribe to @olympics: http://oly.ch/Subscribe Popescu´s inspiring trick against Chinese Xu Anqi helps Rumania win the country’s first-ever team fencing gold medal. _____________________________________________________ 🇨🇳 #Beijing2022 replays: https://oly.ch/B22Replays 🇯🇵 #Tokyo2020 replays: https://oly.ch/T20Replays 🗞️ News from the Olympic world: https://oly.ch/News

Iako je tehnički izgubila finale službeni izvještaj Britanskog olimpijskog odbora (Team GB) i međunarodni tisak istaknuli su njezinu gestu kao moralnu pobjedu koja nadilazi bilo kakav sportski rezultat. Kasnije je izjavila kako “ne bi mogla živjeti s medaljom za koju zna da joj ne pripada”. To su vrhunci o kojima vam volimo pisati.

Da bi se razumjela u potpunosti veličina ovog mačevalačkog duela važno je znati tko su bile akterice nakon 1932. godine, jer povijest je potvrdila da je Judy Guinness izgubila od istinske legende, što njezinom činu daje dodatnu težinu, iako je sam po sebi već veličanstven.

Ellen Preis (1912. – 2007.): Pobjeda u Los Angelesu bila je samo početak jedne od najdugovječnijih olimpijskih karijera u povijesti. Preis je nastupala na Olimpijskim igrama sve do 1956. godine (Melbourne), a osvajala je medalje i u Berlinu 1936. i Londonu 1948. Godine 1949. proglašena je austrijskom sportašicom godine. Umrla je u Beču u 96. godini života kao jedna od najpoštovanijih i najvećih figura svjetskog mačevanja.

Judy Guinness (1910. – 1952.): Rođena u Dublinu, Judy je nastavila s mačevanjem, ali je njezin život bio tragično kraći. Udala se za vozača utrka Cliftona Penn-Hughesa, koji je poginuo u zrakoplovnoj nesreći. Sama Judy preminula je 1952. godine u Rodeziji (današnji Zimbabve) u dobi od samo 42 godine. Iako nije doživjela dugu starost kao njezina suparnica njezino ime ostalo je trajno vezano uz definiciju fair playa – potpuno zasluženo.

Slučaj Judy Guinness itekako ostaje relevantan i u modernom dobu tehnologije. Današnji sport oslanja se na VAR ili “Hawk-Eye” sustave kako bi osigurali točnost sudačkih odluka, a Guinness je demonstrirala da je poštenje osobna odluka, a ne tehnološko rješenje, koje je “posljednji sudac”.

Njezina odluka da “intervenira” protiv sebe u trenutku kada nitko drugi nije vidio sudačku grešku služi kao vječni podsjetnik da je u sportu način na koji se pobjeđuje (ili gubi) sigurno jednako važan kao i sam ishod, ali mi ćemo istaknuti – i važniji. Puno važniji.

Stanko Poklepović Špaco – po legendarnom treneru nazvana je naša rubrika o fair playu

Olimpijske igre u Los Angelesu 1932. i ostale pamtit će se po mnogim rezultatima i medaljama, ali statistika blijedi kako vrijeme odmiče.

Ono što ostaje zapisano i vidite da se još i piše – činjenica da je Judy Guinness svjesno zamijenila zlato oko vrata za savjest i vječni fair play…

* Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija