Nije li ljepše doći i bodriti “golobradu mladost”, nego li se podsmjehivati (ikome) u “provaliji komentara”…

Može li makar itko pogledati ima li išta pozitivno u NK GOŠK Dubrovnik 1919.? Znate li da su oformili momčad Djece s poteškoćama u razvoju i priuštili im veliku radost time i bolji zdravstveni i ljudski razvoj, uz brojne druge benefite? Napisat ću i o tome tekst, uz njega će biti i ovaj i poznavajući mentalitet hrvatskog čovjeka – ovaj će biti otvoren oko 10 puta više. Treba li se makar zapitati?

Odmah na početku ovog mišljenja o situaciji oko NK GOŠK Dubrovnik 1919. podvući ću da je DU Sportivo subjektivan Internet Portal, koji voli svaki klub u Gradu i voli gledati isključivo dobro, kako u čovjeku, tako i u klubu. Osim sporta, na Portalu su i živi ljudi, pa jednakom analogijom i u njima gledam isključivo dobro, a u sebi crnilo, iz razloga da ga popravim, ukoliko budem imao snage, a ne garantiram. Da je obratno – bio bih “najljepša bočica otrova na svijetu“…

ANIVA TRAVEL – Usluge prijevoza putnika Autobusom 49 + 2 organizira putovanja na području Europe

Poludnevni / Jednodnevni / Višednevni izleti

Organizirani prijevoz djece na sportska natjecanja i organizirana višednevna natjecanja

Hodočašća / Sport / Kultura / Svečanosti

e-mail: anivatraveldubrovnik@gmail.com / mobitel 098/945-5781

Osim uma, posjedujemo valjda i srce i dušu. Iako na DU Sportivu nema politike, crne kronike, žutila, senzacionalizma i negativnosti, upalo mi je u oko da samim natruhama da ima nečeg takvog u nekom (kon)tekstu – takvi su i najčitaniji. Pa je recimo tekst o djelatnici Pizzerije Šica koja je spasila tuđi novac od lopova (tekst o herojstvu op.a.) jedan od najčitanijih tekstova.

Primjerice, jedan tekst o ključnim segmentima mentalnog zdravlja našeg najcitiranijeg psihijatra prof.dr.sc. Mira Jakovljevića (6.883 puta u Svijetu op.a.), sa cjeloživotne 2% Stanford liste, člana Europske akademije znanosti i umjetnosti – na samom je dnu. Ili tekst sa Skupštine udruge oboljelih, gdje se prenose važne poruke javnosti – izgaraju takve udruge da ih se čuje. A rijetki više čuju…

Većina viče, “odjekuju eksplozije” u krateru komentara koji se rastvara ispod negativnih tekstova ili žutih tekstova ili točnih, egzaktnih tekstova o nečemu lošem što se dogodilo. Nakupine te žuči i izjedaju nutrine onih koji ju prosipaju, te ta žuč putuje i u umove i srca drugih razbješnjelih, a i onih neutralnih ili mirnih.

Nikad sebi neću dozvoliti da ispod nekog teksta se gomila ta žuč, a hoću li dati povoda – evo u ovih 457 tekstova dosad nadam se da nisam. Želja i priroda je takva da je odgovor i volja “ne” i za ubuduće, pa trajao DU Sportivo još 12 mjeseci ili 12 godina.

Uz to, usko čitateljstvo ovog sitnog Portala ima pred sobom barem iskrena čovjeka, spremna podastrijeti i ono prljavo iz sebe, čega itekako ima, a ima i žuči, koju se trudim pretvoriti u pozitivno. Jer to nam svima treba. Da, treba i kritika. Pokazalo se da je konstruktivna najbolja. Ali, neka dolazi od onih kompetentnih, dokazanih. Nisam taj…

Idemo i na temu ovog teksta – NK GOŠK Dubrovnik 1919., iako je već otvorena, tko pažljivo čita, a ne “prelijeće“, kao što se može svakome dogoditi. Poznato je mnoštvu da sam bio tajnik tog kluba od 2009. do 2017. I pritom sam subjektivan naravno, ali subjektivan sam i kod bilo kojeg kluba o kojem pišem, pišem za njega i njegovu obitelj, te za čitatelja srcem.

Izvor: Grad Dubrovnik – https://www.dubrovnik.hr/

U GOŠK-a je radio moj pokojni otac Ivan i to od 1981. do 1997. I do posljednjih dana duge i teške bolesti radio je u Klubu, s opasnošću da iskrvari za stolom.

Kada me gospar Pero Vićan, za kojeg isto to mnoštvo zna da ga volim kao svog oca i jest mi drugi otac, pozvao da se priključim radu Kluba osjetio sam veliku čast i sreću, jer otkad sam prohodao na tom sam igralištu. Nije me ni najmanje smetala “kanalizacijska vrsta dobacivanja” – “Je li ti to Pero Vićan kupio auto“. I opet sam pružio ruku i nisam zamjerio. Ni tad ni ubuduće. Možda da je taj isti čovjek bio prisutan kada je gospar Pero rekao okupljenima – “Znate li čiji je ovo sin”… Silne pretpostavke i neznanje. I žuč. O ičemu ili ikome tko “ugrožava nečiji vlastiti pijedestal“.

Urezane su mi riječi pokojnog oca negdje iz 1993. ili 1994. – “Da nije Pera, ne bi bilo ni para ni igrača“. Igrali smo tada Prvu ligu i Lapad je bio pun. Jako ga je volio, a volio je i cijenio dobre ljude, uz dodatak da nikoga, pa ni zla čovjeka, nije odbio za pomoć, ako je mogao pomoći…

Ne navijam ni za Dinamo, ni za Hajduk. Dva GOŠK-a su klubovi za koje navijam. Daleko prvi je ovaj, još otkad sam zaneseno gledao Milana Petrovića s pet godina i divio se. I ta ljubav je usađena u meni. Drugi je onaj iz Gabele, nedaleko od sela odakle je moj pokojni otac Ivan.

Tisuće ljudi s Lapada devedesetih ponovile su se još nekoliko samo puta u idućih dvadesetak godina. Pa ih je privuklo četvrtfinale Kupa protiv Lokomotive, 2014. godine, kada sam sa sinom Ivanom bio na za mene svetoj klupi.

Izvor: YouTube Izuzetno.com

Danas? GOŠK je pri dnu provalije i jednako ga volim. Kada sam stupio na mjesto tajnika 2009. godine napucavali su nas kao stare kante u gostima (Jadran Kaštel Sućurac 7:1), a nekad i doma. Isto sam ga volio. Smjenjivali smo se te godine s pretposljednjeg na posljednje mjesto i obratno. Isto sam ga volio. Plačući sam išao kući kao dijete od 13 godina kada se izgubilo od Šibenika 1:2 i ispalo u Drugu ligu. Jasno je valjda koliko sam ga volio i volim i voljet ću. Makar bio na začelju Druge županijske nogometne lige ili igrao na malih barica u Čokolinu.

Vidiš, dragi čitatelju, ovo nije “planski tekst“, niti ih crtam inače i lukavo smišljam, pa eventualno podvaljujem “nekakve kosti” ili “bezokusne sirovine“. Niti je ovo “Šekspirovsko nadmetanje“, još manje “Šekspirovski tekst božanstvenog ukusa“. Pretvorio se u jedan osobni tekst, sasvim spontano kakav i jesam i kako pišem, pa hajde, može možda i proći, obzirom da je kolumna, a poznato je da svatko danas može imati kolumnu, pa očito je i da ovu taj “svatko” i piše.

Najniža engleska liga je – deveta…

Makar sam sretan da ne “cipelarim mrtvace” i da ne uživam u “sladoru tuđih nesreća“. I da ama baš svakome na svijetu želim dobro. Bez ijedne iznimke. Žalosno je čuti da se danas podsmjehuju na ono što je možda najteže postići – “Ljubi neprijatelja svoga” (točniji izraz je “onog tko ti je nanio zlo”, jer ti u očima nije neprijatelj u ovakvoj konstelaciji op.a.). Najlakše je voljeti prijatelja, obitelj, onoga tko ti čini dobro. To može i zna svaki čovjek ovog svijeta. Razlika je hoće li…

Najlakše je doći na utakmicu GOŠK – Dinamo, GOŠK – Lokomotiva, GOŠK – Hajduk. Treba doći i bodriti ovu mladost, tad bi svi mi bili face. Pa i ja. Pa okupiti 4.000 ljudi koji će zapljeskati mladićima i to zasluženo. I nakon 0:4…

Najlakše je uvijek “odapeti otrovnu strelicu” na Pera Vićana i u silnim provalijama komentara iz udobnosti fotelje ili kafića podsmjehivati se. Baš dobra fora, zar ne… “Još je bolja” kad za pokojnike na društvenim mrežama “komentiraju” – “neka je umro“. I ovo je najblaža od uvreda koje sam ugledao, eto, čak i pokojnicima. Kakvi smo to postali… Daleko, daleko, od empatskog i humanog društva…

Deseci se razloga spominju u komentarima ove krize, na koju nije imun niti jedan klub na svijetu, ili udruga, ili institucija, ili obitelj, ili čovjek… Samo, u krizama se ako voliš klub – ne napušta klub. Jedan Vaterpolo klub “Jug” godinama i godinama osvaja trofeje, pa se broj gledatelja smanjio ‘mjesto povećao u odnosu na veći protok vremena, kada su se isto osvajali trofeji. Kamoli kad ne osvajaš, ili si prosjek, ili “zadnji u zadnjem”. Obični si “marginalac klub” i nitko te ustvari nije ni volio. Kao kad te svi prijatelji napuste kad ostaneš bez bogatstva…

Somalija – 196. reprezentacija na FIFA ljestvici

Ne, nisam kompetentan pisati o politici jednog kluba, izgradnji dobrog omladinskog pogona, igračkoj politici, infrastrukturi i sličnom. Moj najveći doseg je eventualno pisati o “nekoj utakmici” i dati svoj ljudski osvrt, koji će uvijek biti iskren, pa makar izgubio cijelo čitateljstvo.

Može li makar itko pogledati ima li išta pozitivno u NK GOŠK Dubrovnik 1919.? Znate li da su oformili momčad Djece s poteškoćama u razvoju i priuštili im veliku radost time i bolji zdravstveni i ljudski razvoj, uz brojne druge benefite? Napisat ću i o tome tekst, uz njega će biti i ovaj i poznavajući mentalitet hrvatskog čovjeka – ovaj će biti otvoren oko 10 puta više. Treba li se makar zapitati?

Je li Vlaho Raič ili “netko šesti” prihvatio ideju da ta momčad djeluje pod okriljem Kluba ili su to bili čelni ljudi istog? Naravno, tu je i Grad Dubrovnik i druge dobre osobe i vrijedni djelatnici, koji će i raditi s Djecom. Koliko će ih ljudi doći pogledati? Koliko objektivno je “dovoljan” broj da dođe na njihovu prvu utakmicu? Cijeli Grad, ni više ni manje…

Da, potpuno subjektivan tekst na jednom sitnom, subjektivnom Portalu. Vjerojatno je i s pogreškama, možda i činjeničnim. Ali je “svoj“. Na DU Sportivu može svatko naručiti tekst. Ali isključivo da ne sadrži negativno, da nije zločest i da ne dijeli ljude. Bilo koji klub može zazvati, jer jedan čovjek još ne može obići svih oko stotinjak klubova, uređivati tekstove, fotografirati, snimati, baviti se marketingom, financijama i svime što jedan Portal i tvrtka nose, te ne može ni u teoriji napisati više od pet tekstova dnevno. Ali, sve klubove volim, jer valjda su svi naši.

Doha, 17.12.2022. – Dodjela brončanih medalja i slavlje nakon utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva Hrvatska – Maroko na stadionu Khalifa International. Hrvatska nogometna reprezentacija osvojila je treće mjesto nakon što je u Dohi porazila Maroko s 2-1 (2-1). Na fotografiji Marko Livaja, Borna Sosa, Josip Šutalo, Marcelo Brozović, Ivan Perišić, Dejan Lovren, Mateo Kovačić, Luka Modrić, Domagoj Vida, Andrej Kramarić, Josip Juranović. foto HINA/ Damir SENČAR/ dk

“Izbornici i Kočijaši” nalaze rupe i kritiziraju čak i Reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu. Zamislimo imaginarnu situaciju da smo u rangu Islanda, Južne Afrike, Kanade, pa niže još, recimo Omana, Mongolije, Butana, Kube – koliko bi “kočijašili” po Vatrenima…

Valjda je ostalo barem zrno snage da se kao navijači identificiramo s našim dubrovačkim klubovima. Gdje god nastupali i u kojem god rangu. Za razliku od toga da se naslađujemo ne samo GOŠK-u, nego i još nekima koji prolaze isto.

P.S. Nekoliko osoba je nabrojeno u ovom tekstu i jedan od njih je rekao – “Svakom bolesniku bez iznimke treba pomoći“. Posebno je osjetljiv na djecu. Potječe iz obitelji koja je bez iznimke pomagala drugima, bezuvjetno, i najveću sirotinju – od koje nije mogla imati nikakve koristi…