To Biće tako smireno na dlanu…

Prema potpisniku ovih redaka, genijalan pjesnički uradak iz također genijalne i toliko bistre i životne zbirke poezije “Tupi lupanj smrti”, autora profesora Vinka Grubišića, inače jednog od pjesničkih uzora potpisnika ovih skromnih redaka, koji teško mogu dočarati o koliko značajnom djelu je riječ.

Dječak koji je spasio jednu Kornjaču – samo ime sugerira da je riječ o nečem posebnom, životnom, a što može doći samo iz srca i bistra i mudra uma.

To biće tako smireno na dlanu / Kornjača iznenađena ogromnim raširjem svijeta / Dječak je lagano dodirnuo površje vode htijući se uvjeriti u dobrohotnost oceana / Bio je trenutačni gospodar vidljiva života / S oduševljenjem pogleda radosne zaveslaje.

Drugi dio pjesme uvodi nas u još jače emotivno stanje i stanje promišljanja o trenutku, trenutku koji može odrediti sudbinu (tako blisku, a nedostižnu zaplovu).

profesor Vinko Grubišić

“Koliko tih novih nagnuća prema životu ne će nikada shvatiti čemu su uopće služili” – riječi koje duboko dotiču i tjeraju na promišljanje.

Dječak odlazi…

A naše misli ostaju na obali oceana, obali našeg života i života onih oko nas. Svijetloplav ili mračan ocean, na to pitanje morat ćemo sami naći odgovor, uz težnju da se hrabro upustimo u neizbježan vrtlog života, što je samo po sebi neizmjerna ljepota (dar života op.a.).

Dječak koji je spasio jednu kornjaču

I.

Gledam dječaka kako dotrčava k oceanu
noseći tek rođenu kornjaču k obali.

To biće tako smireno na dlanu
već je steklo
potpuno pouzdanje u blage odsjeve života.

A ipak se čini da je kornjača iznenađena
ogromnim raširjem svijeta
koji navire sa sviju strana.

Dječak je lagano dodirnuo površje vode
htijući se uvjeriti u dobrohotnost oceana
u njegove ponude svojih širina
i skrivenih mrakova
tom malom stvorenju
sasvim spremnu na zaplov.

Dječak je nadvisivao vodu i pijesak. Na neki način
bio je veći od svega što ga okružuje.

Bio je trenutačni gospodar vidljiva života,
oprezno unosi dlan u vodu
pa s oduševljenjem pogleda radosne zaveslaje
koji prema neprozirnoj beskonačnosti
odnose sve što je životu potrebno.

II.

Dječak nestade s obale
a komešanje zlokobnih ptica
koje tako vješto pronalaze plijen
u tom razbježalom
miležu po pijesku
tek rođenih života,
koji se uzalud uputiše
prema tako blisku, a nedostižnu zaplovu.

Koliko tih malih stvorenja
ne znajući ništa o crnim mrakovima smrti
usred ptičjeg grabeža i njihova posmrtnog glasanja
uzalud krenuše u pravcu mogućeg trajanja,
koje im nagon i zakoni predaka određuju.

Koliko tih novih nagnuća prema životu
ne će nikada shvatiti čemu su uopće služili
njihovi tako užurbani sitni koraci
po pijesku koji ih je bez ikakve priprave
izbacio iz svoje topline.

Dječak odlazi
a ptičji crni hvalospjev zamračuje
svaki beskraj mora.

Od 1988. pa sve do umirovljenja professor emeritus Vinko Grubišić (2008.) predavao je na Sveučilištu Waterloo hrvatski jezik i književnost te povremeno rusku književnost, a u sklopu svojega rada pripremio je sveučilišne priručnike Elementary Croatian I, Elementary Croatian II, Croatian Grammar, Croatian Reader (skupa s Anitom Mikulić Kovačević), te Croatian Literature in English (skupa sa kćeri Katicom Grubišić). Godine 2007. priredio je u okviru sveučilišta na kojemu je proveo dobar dio radnoga vijeka Croatian Online („Internetski tečaj hrvatskog”) kao prvi jezik na svijetu u programu Angel.” Kompletnu biografiju možete pronaći na sljedećoj poveznici 

“Klik” vodi na sponzora DU Sportiva, koji svojim zlatnim rukama KROJI DOSLOVNO SVE