ZA NAUČITI PONEŠTO O BRZOM ŠAHU I NJEGOVOM RAZVOJU Komentar našeg proslavljenog velemajstora Vlada Kovačevića
Ne mora se strahovati da šahu prijeti “smrt od remija”
U Parizu je od 6.-8. rujna odigran završni dio 8. Svjetskog prvenstva u brzom šahu na kojem su sudjelovala četvorica najuspješnijih igrača iz prethodnih kvalifikacija – peterostruki pobjednik ovog natjecanja i drugi igrač svijeta Amerikanac Hikaru Nakamura, najbolji svjetski šahist, nekadašnji svjetski prvak i dvostruki pobjednik ovog natjecanja Norvežanin Magnus Carlsen, peti igrač sa svjetske rangliste Francuz Alireza Firouzja i šesnaesti igrač svijeta Amerikanac Hans Niemann.
Mečevi su se igrali u tri različita vremenska segmenta. U prvoj seansi od 90 minuta igralo se u tempu od 5 minuta za cijelu partiju uz jednu sekundu dodatka poslije svakog poteza, u drugoj seansi od 60 minuta tempo je bio 3 minute + 1 sekunda dodatka, a u trećoj seansi 30 minuta u tempu od samo 1 minute + 1 sekundu dodatka.
U prvom polufinalnom susretu Firouzja je na iznenađujuće uvjerljiv način pobijedio Nakamuru sa 16-11 (5,5-3,5, 6,5-2,5, 4-5). U drugom polufinalu Carlsen eliminirao je svog ljutog suparnika Niemanna s uvjerljivih 17,5-12,5 (7-2, 5,5- 4,5, 5-6). U borbi za treće mjesto Nakamura deklasirao je Niemanna sa 21-9 (5-4, 7,5-1,5, 8,5-3,5), a u dugo iščekivanom velikom finalu Carlsen uvjerljivo je nadigrao Firouzju i po treći puta osvojio naslov prvaka u ovoj atraktivnoj disciplini.
Iako je u prvoj seansi Firouzja poveo s 2,5-1,5, Carlsen je s 4 uzastopne pobjede napravio veliki preokret i prvu dionicu dobio sa 6-3. U igri na 3 i na 1 minutu pravi potop Francuza! Carlsen je u igri na 3 minute ostvario čak 8-2, a u igri na 1 minutu potpuno je „razbio“ suparnika s nevjerojatnih 9,5-2,5, pri čemu je postigao čak 8 uzastopnih pobjeda. Konačan rezultat bio je 23,5-7,5 (6-3, 8-2, 9,5-2,5).
Velika pobjeda Magnusa Carlsena za apsolutno zasluženi treći naslov svjetskog prvaka u brzom šahu.
Kroz povijest šahovska igra doživjela je velike promjene. Kineski pra-šah o kojem prvi pisani trag potječe iz 569. godine, kao i indijska inačica (čaturanga), te kasnija arapska verzija (šatrandž) bolovali su od iste bolesti – presporog kretanja figura, što se nimalo nije sviđalo Europljanima, koji su ga preuzeli od Arapa. Šah Arapi donose u Španjolsku u 9. i 10. stoljeću., a vrlo brzo prihvaćaju ga i u Italiji, Francuskoj i Njemačkoj.
Njegova statičnost nije odgovarala europskom načinu razmišljanja, pa šahisti postupno mijenjaju pravila. U Španjolskoj je 1280. godine uveden dvokorak pješakom, a prava revolucija nastala je u 15. stoljeću kad je pod utjecajem Renesanse dama potpuno oslobođena i dopušteno joj je neograničeno pravocrtno i dijagonalno kretanje.
U početku taj se modernizirani šah zvao šahom “pobješnjele dame”. Posljednja europska inovacija – uvođenje rokade – dogodila se u 17. stoljeću. Sve te promjene dinamizirale su šahovsku igru, a u eri Romantizma na visokoj cijeni bili su napadači, koji su vješto koristili nesavršenosti u obrani.
Ljepota šaha od pamtivijeka je bila tijesno vezana uz rizik i žrtve, koje su potencirale umjetnički dojam. No, s napretkom obrambene tehnike šahovska igra nudila je sve manje uzbuđenja i vatrometa taktičkih udara, pa se kod većine šahista razina adrenalina počela opasno približavati dosadi.
Izlaz iz te neugodne situacije pronađen je u skraćivanju vremena za igru, u prijelazu iz standardnog šaha u ubrzani (rapid), brzopotezni (blic) i bulet (metak!) u kojem za cijelu partiju igrač ima samo 1 minutu.
Konačno, organizirana su i službena natjecanja u brzom šahu u kojima se igrači bore u tri odvojena vremenska segmenta u tempu od 5, 3 i 1 minutu uz dodatak od samo 1 sekunde poslije svakog poteza.
Iako je tim dramatičnim skraćivanjem vremena za igru šah izgubio nekad toliko hvaljenu i priželjkivanu mogućnost potrage za istinom, napredak umjetne inteligencije i sve moćniji šahovski strojevi omogućavaju sve sadržajnije pripreme, pa se – naročito u igri na 5 minuta – znaju događati i ostvarenja visoke kvalitete. Ne samo u taktičkoj, kombinacijskoj domeni igre u kojoj sve pršti od uzbuđenja, već i u strategiji i pozicijskoj igri, što najviše dolazi do izražaja u sve savršenijoj tehnici igre, posebno pri realizaciji prednosti u završnicama.
Šah se ponovno vraća svojim korijenima, romantici, pa su turnirske dvorane i internetska domena prepune zadovoljnih ljubitelja šaha. Pariška završnica Svjetskog prvenstva u brzom šahu ponudila je mnogo iskrica gotovo zaboravljene ljepote, pa se ne mora strahovati da šahu prijeti smrt od remija.