Karakter, Dobri duh, Znalac, Borac, Poštenjačina i Vođa!

Ovaj naslov označit će prvi od tri dijela jedinstvene sportske karijere Borisa Raiča i nije ga bez razloga DU Sportivo označio kao najveću dubrovačku karijeru, gledajući sve segmente jedne karijere, uz “počast i kapu dolje svakoj karijeri i postignuću. Uz napomenu da potpisnik ovih redova “bok uz bok” stavlja velikog Milana Petrovića, no u dogovoru s ovom ljudskom veličinom, htio je ostati “tih i samozatajan kao i uvijek”. 

Boris Raič odrastao je uz velikana Milana Petrovića

Zašto Boris? Krenimo s činjenicama – ovaj silno talentirani obrambeni igrač bio je prepoznat od velikog Miroslava Ćira Blaževića i njegova želja, ali pohlepa i(li) zloba tadašnjeg dvojca iz Uprave tadašnjeg dubrovačkog nogometnog prvoligaša odredile su da Boris ne ode u Dinamo, a tada je i bio u mladoj Hrvatskoj reprezentaciji. Poštenje! Nikoga nije imao uza se da ga “pogura”, niti je to ono čime bi se ikad i vodio.

Godinu dana poslije poziva Borisu Raiču – Miroslav Ćiro Blažević proglašen je najboljim trenerom SP-a u Francuskoj 1998. Dovoljno za činjenicu “tko ga je zvao u Dinamo”?

Veliki i karizmatični Luka Bonačić rekao je DU Sportivu “Da je bilo neko drugo vrijeme Boris bi bio standardni reprezentativac Hrvatske”. Veliki i karizmatični Ivan Pudar, Hajdukova legenda rekao nam je: “U Hajduku bi u njega gledali kao u Boga i bio bi kapetan umjesto Marka Livaje“.

Hajdukov velikan Ivan Pudar trenirao je Borisa u Šibeniku u grandioznoj sezoni kada je Boris bio kapetan

Da – neosporno znanje, plemenite vještine, borbenost do kraja, poštenje, čast, karakter, vođa (kapetan HNK Šibenik kao “stranac” gdje ga i danas slave).

I danas kad nekoga pogleda u oči isijava ono najvrjednije – “Možeš mi vjerovati da je tako / da će biti tako”.

Sutra na DU Sportivu – veliki čovjek, veliki igrač, ogromne prirodne i socijalne inteligencije – Boris Raič.

Kapa do poda – Majstore!