LOADING

Type to search

Biljni svijet by Vlaho Raič Du Sportivo©

STRONGYLODON MACROBOTRYS / ŽADNA LOZA Tirkizni dragulj tropskih prašuma

Možemo joj se diviti tek preko ekrana…

Prekrasna i neodoljiva biljka, koju ćete često vidjeti u biljnim rubrikama “vjerovali ili ne”, Strongylodon macrobotrys kod nas poznata kao žadna loza (engl. Jade Vine), usput je nasreću ili nažalost jedna od najekstremnijih primjera specifične evolucijske prilagodbe u biljnom svijetu.

Njezina nijansa tirkizne boje, koju je rijetko pronaći kod drugih cvjetnica, te specifičan suživot s noćnim oprašivačima, čine je predmetom i želja i intenzivnog botaničkog istraživanja i zaštite.

Žadna loza je snažna, drvenasta penjačica iz porodice mahunarki. Iako njezini cvjetovi oblikom donekle podsjećaju na “rođake” poput graha ili graška, njezine dimenzije i posebno ekologija svrstavaju je u sam vrh botaničkih rariteta.

Glavni adut ove biljke su njezini viseći cvatovi (grozdovi) koji mogu doseći duljinu od 90 centimetara do nevjerojatnih 3 metra. Na svakom grozdu nalazi se mnoštvo pojedinačnih cvjetova u obliku zakrivljene ptičje kandže.

Boja cvjetova, koja varira od neonsko plave do žad-zelene, rezultat je rijetkog kemijskog procesa. Ona nastaje interakcijom antocijanina (malvina) i flavona (saponarina) u specifičnom alkalnom okruženju unutar stanica latica. Možemo ju i nazvati svojevrsnim svjetionikom u tami prašuma.

Stabljika je drvenasta i u svom prirodnom staništu može doseći duljinu od preko 18 metara, penjući se kroz krošnje drveća u potrazi za svjetlošću.

Žadna loza je evoluirala za vrlo specifičan način oprašivanja – putem šišmiša.

Cvjetovi proizvode velike količine nektara, ali on je skriven duboko u bazi cvijeta. Da bi došao do hrane šišmiš se mora objesiti naglavačke o cvat. Dok pije nektar leđima pritišće vrh cvijeta, što uzrokuje mehaničko otvaranje latica i oslobađanje peluda izravno na glavu ili leđa šišmiša. Ovaj precizni biomehanički mehanizam osigurava da se pelud učinkovito prenosi s biljke na biljku tijekom noćnog leta.

Ova vrsta je endemična za Filipine, gdje prirodno raste isključivo u vlažnim tropskim šumama otoka Luzon, Mindoro i Catanduanes i smatra se ugroženom vrstom u divljini.

Uzgoj u kontroliranim uvjetima? Teško, bolje rečeno (gotovo) nemoguće.

Neke od prepreka – ne podnosi temperature ispod 15 stupnjeva, zahtijeva ekstremno visoku vlažnost zraka i stalnu vlažnost supstrata, zbog agresivnog rasta i težine cvjetnih grozdova zahtijeva masivne potporne konstrukcije, te plodovi rijetko dozrijevaju u uzgoju bez prisutnosti specifičnih šišmiša.

Tako je postala “tek” prestižni stanovnik botaničkih vrtova širom svijeta, poput Kew Gardensa u Londonu, a diviti joj se osim izravnog posjeta možemo samo – vizualno…

Bruškin d.o.o. / 8K Čišćenje i Održavanje svih vrsta objekata

091 60 38 910


 

 

 

 

Tags:

You Might also Like

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *