…I neka se vidi nevidljivo!

Društvo multiple skleroze Dubrovačko-neretvanske županije šalje poruku koja mijenja percepciju — jer MS nije uvijek vidljiv, ali je uvijek prisutan u svakome tko ga nosi

Veliki prijatelji DU Sportiva, izuzetno vrijedna udruga koja stručno, ljudski, toplo djeluje i koja me puno toga naučila o svim ovim temama, upravo onako kako treba da bi shvatio – ne iz knjiga, nego primjerom i pristupom.

Velika stvar je kad priznaš da ne znaš. I sigurno još ne znam. Ali kada su me posjeli za stol gdje je bilo dvadesetak članova Udruge, na druženju gdje očito vidiš da su to osobe kojima ne treba ni sažaljenje ni podjela od bilo kojeg drugog čovjeka. Možeš nešto znati, ali doživjeti je sasvim drugi pojam.

Doživjeti je možda i pravi glagol za sve snažne poruke koje nam šalju na današnji dan koji je jako važan (nemam pravu riječ za opisati ga). Doživjeti i vidljivo i nevidljivo. Razumjeti. A pohvaliti treba svakoga tko se makar potrudi, jer to je veliki korak.

Da im ne oduzimam puno prostora, pažljivo pročitajte što nam sve žele poručiti – siguran sam da ćete među riječima naći i doživljaj, odnosno osjetiti.

Postoje stvari koje se ne vide. Jer nije svaka invalidnost vidljiva.

Ali se nose. Duboko. Svakodnevno.

Mi ih ne skrivamo. Mi ih pretvaramo u poruku — poruku da postojimo, da mislimo, da se ne damo.

Poruku koju sve češće oblikuju i naši mladi — jer oni žele da se vidi, da se kaže, da se nosi s ponosom.

Naši bedževi nisu ukrasi.

Oni su znakovi dostojanstva, svakodnevne podrške i zajedništva koje ne traži aplauz — nego razumijevanje.

Neki govore tiho, misaono, gotovo šaptom:

“Ono što ne vidiš — nosim najdublje.”

Drugi se smiju s nama, jer humor je ono što nas drži — kad sve drugo posustane:

“Nisam spor, samo sam u filozofskom modu.”

“MS: Moj Stil.”

Jer MS nije samo medicinska dijagnoza —

to je iskustvo koje se nosi snagom, hrabrošću i ponekad smiješkom, ali uvijek dostojanstveno.

Kao udruga nikada ne slijedimo šablone — stvaramo nove oblike izraza.

Izbacujemo bedževe jer vjerujemo da ćete nas prepoznati.

Slušamo i poštujemo naše mlade — jer oni donose nove načine da se kaže “ja sam tu”.

A mladih je sve više. Oni unose moderniju verziju nas.

Ali moderno nije trend.

Moderno je kad forma prati vrijednosti.

Mi smo udruga koja se smije kad treba, plače kad treba, bori kad treba — ali ne zato što mora.

Zato što zna da se najviše može kad se nosi zajedno.

Možda ne nosite našu dijagnozu.

Ali nosite nešto svoje.

I zato — razumijete.

Ovo nije kolekcija. Ovo je identitet. Naš život.

Ako nas vidite — ne gledajte na nas sa sažaljenjem.

Gledajte snagu.

Jer mi smo tu.

I neka se vidi nevidljivo.

Zašto izlazimo s ovim u medije?

Jer želimo da se vidi ono što se često prešućuje.

Da se prepozna da MS nije uvijek vidljiv, ali je uvijek prisutan.

Da sustav ne gleda samo dijagnoze — nego ljude.

Da se ne mjeri samo ono što se može izmjeriti — nego i ono što se svakodnevno nosi.

Nevidljivo ne znači nevažno.

Nevidljivo znači: pogledaj pažljivije.

I vidi nas.

Zato pozivamo medije, institucije i zajednicu: pogledajte pažljivije.

I vidite nas.

Jer tek kad se vidi nevidljivo — društvo postaje istinski inkluzivno.

Rijetko snažne poruke koje nas moraju sve skupa zamisliti i natjerati na propitivanje je li se zaustavimo i pomislimo “nosi li ovaj čovjek nevidljivo”.

Veliki je grijeh – proći.

Ove poruke su tu da probude ono najljepše u svima nama. Empatija se može naučiti. Empatiju možemo vježbati.

Ona se ne primjenjuje samo na našoj koži.

Osobno – današnji dan bih postavio kao praznik. Da dobije još veći naglasak. Da dopuni ono što nam možda nekad nedostaje. Meni prvom.

Da nevidljivo postane vidljivo. Da svačiji teret bude dio jedne veće priče, gdje ćeš uvijek naići na toplu riječ, pomoć i razumijevanje…