REAKCIJA DU SPORTIVA NA SKANDAL S OTVARANJA OLIMPIJSKIH IGARA

Ubojstvo (olimpijskog) duha
“Htjeli smo govoriti o različitosti jer to znači biti zajedno“. Govoriti na koji način? O čemu konkretno kao objekt, gospodo? Je li vam dopire do “mozgova” da ikakvo ulaženju u ičiju i ikoju vjeru, u bilo što jako osobno na što svatko ima pravo, svaki pojedinac na svijetu, pa i vi gospodo, duboko vrijeđa, duboko vaše “parodijske oštrice” ulaze u srca mnogih onih koji su se osjetili povrijeđeno, poniženo, jadno, pa i čini mi se obespravljeno, pa možda i isključeno s “Vaših Olimpijskih Igara”.
Izvrsnost, poštovanje i prijateljstvo stoje ponosno navedeni u opisu korisničkog računa Olimpijskih igara. Nakon skandaloznog čina nazovi parodije na Da Vincijevu Posljednju Večeru, odnosno najtočnije rečeno na Posljednju Večeru, a sa samog Otvaranja Igara, u pitanje dolaze i izvrsnost i poštovanje i prijateljstvo, ali i još mnogo toga.
Pljušte reakcije diljem svijeta, pretežno negativne, te se spomenuti čin većinom i s potpunim pravom karakterizira kao napad i izrugivanje Kršćanstvu.
Organizatori tvrde da im nije bila namjera iskazati nepoštovanje prema vjernicima, te su uputili ispriku.
“Jasno je da nije bilo nikakve namjere pokazati nepoštovanje prema bilo kojoj vjerskoj skupini. Svečanost otvorenja je bila zamišljena kao slavlje tolerancije u zajednici. Vjerujemo da smo tu ambiciju ostvarili. Ako su se neki ljudi uvrijedili, jako nam je žao“, rekla je Anne Descamps, glasnogovonica Olimpijskih igara.
Thomas Jolly, umjetnički direktor svečanosti otvaranja je rekao da vjerska subverzija nikada nije bila njegova namjera nego su “htjeli govoriti o različitosti jer to znači biti zajedno“.
Francuska Katolička crkva je izrazila duboko žaljenje zbog scena koje su “uključivale ismijavanje i sprdnju na račun kršćanstva“.
Poštujemo pravo na svačije viđenje i mišljenje, ali teško silni milijuni ljudi mogu biti potpuno slijepi ili u tolikoj zabludi. U obranu povrijeđenih, davanje utjehe i osjećaja žaljenja stale su ostale vjerske zajednice, pojedinci, skupine društva.
“Jasno je da nije bilo nikakve namjere…” – dovoljno je “mozgova” dovoljno dugo sudjelovalo u pripremi i osmišljavanju Otvaranja Igara, nečega što bi trebalo slaviti potpunu jednakost, zajedništvo, duh zdravog i poštenog natjecanja i mnogo toga još. I ako su ti “mozgovi” mislili u toliko dugo vrijeme pripreme da bilo kakva parodija na račun bilo koje vjere svijeta “slavi toleranciju u zajednici” ili pak da tako “žele govoriti o različitosti” dobijemo skup “mozgova” koji su ili potpuno nesposobni organizirati i “ulične igre” na način da pokažu “Izvrsnost, poštovanje i prijateljstvo” ili su toliko zli i perfidni da koriste ogroman auditorij za zamislimo – parodiju na nešto sveto milijardama kršćana.
Neka svatko sam prosudi…
Predumišljaj – svakako jako opasan pojam. Zašto ga spominjemo? Vremena i “mozgova” je itekako bilo za nešto što je gledano u milijardama i toliko je svima nama vrijedno, za što smo mislili da jednostavno ne može biti okaljano. Ali očito je u današnjem vremenu sve podložno srozavanju u moralne i druge provalije.
“Htjeli smo govoriti o različitosti jer to znači biti zajedno“. Govoriti na koji način? O čemu konkretno kao objekt, gospodo? Je li vam dopire do “mozgova” da ikakvo ulaženju u ičiju i ikoju vjeru, u bilo što jako osobno na što svatko ima pravo, svaki pojedinac na svijetu, pa i vi gospodo, duboko vrijeđa, duboko vaše “parodijske oštrice” ulaze u srca mnogih onih koji su se osjetili povrijeđeno, poniženo, jadno, pa i čini mi se obespravljeno, pa možda i isključeno s “Vaših Olimpijskih Igara”.
Evo o čemu ste parodirali…
Posljednja večera (lat. Coena Domini), u kršćanstvu, oproštajna večera koju je Isus blagovao sa svojim učenicima, uoči svoje muke u Jeruzalemu. Prema evanđeljima (Marko, Matej, Luka) i Prvoj poslanici Korinćanima, Isus je na Posljednjoj večeri ustanovio Euharistiju. U skladu s Isusovim riječima: »Činite ovo meni na spomen«, kršćani svake nedjelje slave euharistiju.
Da ne bude bilo kakve zabune, da ste se na bilo koji način dirnuli u bilo koju vjeru, pa i onu najmanje brojnu na svijetu, u koju vjeruje samo jedan jedini čovjek učinili bi opet potpuno isto što ste učinili i te mračne večeri, gdje je poslužena večera u nekoliko sljedova, a jedan od njih stigao je iz “paklene kuhinje”, silno zapapren i sada žalite i želite, možda želite, daj Bože da želite, da je to bio samo san ili da se nije dogodilo apsolutno ništa sporno, tužno, ponižavajuće, poražavajuće po mnoge ljude, pa i po Olimpijski pokret za koji smo svi vjerovali da “diše zajedno”. Zajednička večera i parodije “gostu” na nešto njegovo intimno ne idu skupa…
Uzimajući u obzir vrijeme i odgovornost koju ste imali – Ubojstvo (olimpijskog) duha s predumišljajem ili sumanuti rizik baratanja svetim pojmovima u očekivanju aplauza za ostvarivanje ciljeva koje ste naveli. Što god da jest – prešlo je zdrave granice i svakako granice pristojnosti. I jedini način da popravite štetu je da nikada više ne dirnete ikakvim parodijama ili umjetničkim izvedbama u ičije nešto duboko osobno, što je uostalom utkano u tkivo Naroda koji ponosno nose zastave na Otvaranju i natječu se u zajedništvu zdravo i sa zdravim viđenjima i uvažavanjem svakoga na sve načine tko se nalazi s druge strane borilišta.
Nikada osobno neću biti za ikakvo raspirivanje sukoba, produbljivanje jazova koji su ionako preduboki u raznim sferama, ali “šamar sramote” svakome onome koji izvede ovakvo nešto ili bilo što slično, odlično dođe da ga probudi i vrati na pravi put.
Međutim, vaša “bljutava juha isprike” koja je toliko nelogična, pokazuje da (još) niste ništa naučili i da ovim što ste pokazali po svemu sudeći ne pripadate uistinu veličanstvenom Olimpijskom pokretu i vrijednostima koje isti promiče – njemu pripadaju silni veličanstveni sportaši i silni dobri ljudi koji u svojim životima i interakciji s drugima potiču “Izvrsnost, Poštovanje i Prijateljstvo”.
Nikome ne možemo biti suci, jer i sami smo podložni kritikama radi našeg osobnog crnila, ali i ovim putem dobili ste iz srca i u ime svih onih koji su povrijeđeni – virtualni crveni karton.
Poznato je koliko se DU Sportivo, ovaj mali, presitni Internet portal, zalaže za jednakost svih u svemu, te između ostalog konstantno prati parasportaše, paraolimpijce, paraolimpijski svijet, odbrojava s radošću od 222. dana do početka Paraolimpijskih igara u Parizu. I ustrajat će u tome, a jedan od načina je i ovaj – ukazivati kada se ruše postavljene i dokazane vrijednosti.
Uostalom, da se i mi malo našalimo, ovaj tekst je isto samo parodija, a možda može proći i pod umjetnički performans pisane riječi.
Do one prave, iskrene isprike i žaljenja, bez konteksta “Ali”…
I na kraju – iskrena ljudska želja da se vama, gospodo, nešto ovakvo slično nikada ne dogodi…
(Empatija – ulaženje u tuđu kožu i/ili situaciju op.a.)…