Itekako!

“Jedan mudrac počeo je sumnjati u Božju dobrotu. Na to ga je navelo promatranje tolikih nevolja na svijetu. Ugledao je tada djevojčicu kako u poderanoj haljinici drhti od zime na ulici. Kada je ugledao to siromašno stvorenje kako trpi, u svom srcu pomisli:

“O Bože, kako možeš tako nešto dopustiti? Zar ne možeš za tu sirotu djevojčicu baš ništa učiniti?”

Odmah je dobio odgovor na svoje pitanje: Mogu! Stvorio sam tebe!”

U ovoj kratkoj i izuzetno poučnoj priči možemo dobiti odgovor(e) na brojna pitanja, posebno kada ugledamo bilo koga u bilo kakvoj nevolji…

Povodom toga i pjesma iz zbirke poezije “Tisuću Preobraženja” glavnog urednika DU Sportiva, u izdanju Društva dubrovačkih pisaca, recenzirana od strane dr.sc. Ivane Lovrić Jović s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

“Klik” vodi na sponzora DU Sportiva, koji svojim zlatnim rukama KROJI DOSLOVNO SVE 

SIROTICA

Ne mare užurbane duše,
Sniježak sipi, taman svod,
Crkvici se krovak bijeli,
A ispred kopni jadna kći.

Gasle krupne sive oči,
Duh nekog prošlog Božića,
Mokar stoji prazan tanjur,
To ljuta bridi nevolja.

Izmak snage životne,
Trpi ovo djevojče,
Robusni su divovi,
Svaku nadu sakrili.

Žito šušti mislima,
Južnim krajem putuje,
Sanak samo ostade,
Dok šulja noć se uboga.

I ovom jadnom pjesniku,
Suze netom poteknu,
Dok nestaje na obzoru,
Pravica slijepa caruje.

Što noću će ju grijati,
Nek’ živi Bog se proslavi,
Na istom mjestu sutradan,
Pun strepnje ću ju čekati.