POEZIJA KAO SLIKA, TRENUTAK I SAN Velik i rijedak izazov pisanja pjesme s izostavljanjem glagola

Samo slike, mirisi, boje i osjećaji
Glagoli su uobičajeno jezgra svake rečenice i pjesme. Nose radnju, dinamiku i napredak događanja.
Pjesme bez glagola gotovo nikad ne nalazimo u regularnim zbirkama poezije ili u tzv. mainstreamu. Najčešće se pojavljuju kao pojedinačni eksperimenti, što je ovdje i slučaj ili u okviru poetskih igara, radionica i natječaja.
Većina poetskih stručnjaka i kritičara smatra da je pokušaj izostavljanja glagola veliki izazov.
U ovom izuzetno zahtjevnom pothvatu izazov je stajao u liku pažljivog odabira riječi, ritma i atmosfere, a rezultat je nadamo se slikovita kompozicija.
U svaku strofu pjesme trudili smo se donijeti novu sliku, boju, miris ili osjećaj. Čitatelja smo poželjeli postaviti u situaciju kao da gleda niz slika – od najtiših dodira rozih latica, preko sjenovitog tamnozelenog proplanka, srebrnog potoka pod mostom i sočnih naranača u travi.
Zadnjom strofom pokušali smo unijeti i ponešto potrebne dubine u liku hrabrosti, istine i ostacima bremenite prošlosti, nakon idiličnih slika sadašnjosti koje su unijele u apstraktnu junakinju pjesme smiraj kao nagradu za izborene pobjede.
Poezija itekako može biti slika, trenutak, san. Bez potrebe za radnjom i(li) dinamičnim opisima.
Uživajte u našem poetskom eksperimentu…
ISPRED NJENOG VREMENA…
Najtiši dodiri latica rozih,
Sjenovit tamnozelen proplanak,
Nebeska bjelina, oblaci modri,
U azurnom lišću skrivene ptice.
Podno mosta nepomičan potok,
Srebrno dijete vrhova planina,
Hrašćem uokvirene crvene livade,
Sočne naranče u nježnoj travi.
Izvijeni plamenovi zlaćane vatre,
Vunena toplina milujućeg zraka,
Siluete svilene mlade noći,
Prostirka pokraj čipkastih zvijezda.
Ispred Njenog vremena,
Tisuće šarenih snova,
Ostaci davnog bremena,
Hrabra, istinita slova…