Čestitke Borcima!

Koliko bi sinoć na tribinama bilo gledatelja da MNK Square igra prvenstveni susret Županijske lige? Koliko bi u pretpostavci bilo gledatelja da je sinoć umjesto Squarea protiv strašnog Olmissuma, gdje su na stolu bili ulozi poput finala Doigravanja za prvaka Hrvatske i ulaz u Ligu prvaka, igrao neki županijski klub? Što bi stotine malonogometnih klubova u Hrvatskoj dalo da su sinoć imali veliku čast i privilegiju igrati susret tako visoke razine? Ostavljamo svakome da za sebe odgovori…

Jedinstvena i mirna lokacija Beach bara Dodo, podno Lovrijenca na očaravajućoj plaži Šulić, garantira užitak! “Klik” na Fotografiju vodi na preglednu Internet stranicu sa svim informacijama

Koliki je postotak populacije sretan ičim osim prvog mjesta? Dokaz je mizerna posjećenost i najpoznatijih sportova u Republici Hrvatskoj. Da, postoje klubovi koji nisu prvi i jako su posjećeni. Odmah mi dva padaju na pamet, a žao mi je što me rok pritišće da ne popišem još kojeg – Hajduk i Square!

U lagodnoj i uistinu posebnoj atmosferi Beach bara Dodo možete uživati u širokom popisu vrhunski spravljenih koktela, osvježavajućih pića, burgera, vegetarijanskih jela, salata, u sklopu cijele, brižno osmišljene Ponude “Samo za Vas”  

Strah me i pomisliti koliki bi jaz sreće bio da je hrvatska nogometna reprezentacija, koja se beskrajno voli i to je sveta istina, umjesto brončane medalje na Svjetskom prvenstvu u Katru osvojila četvrto mjesto ili ispala “logično” od Brazila u “nekom četvrtfinalu“. Riječ “Uspjeh” gledajući metaforično Blanku Vlašić i skok u vis, popela se s otprilike normalnih 2.00 na 2.99, kao u “nekom trgovačkom lancu“, gdje je sve “dostupno i šareno na brojnim policama” i više nas očito ništa ne čini sretnim vezano za “normalne uspjehe” ili zamislite – “egzistenciju i život kluba u sredini“. Nas zanimaju i čine sretnim i posebno ističemo zadovoljnim – “vratolomni uspjesi“.

Antun Bačić, trener Squarea, primjer kako se ponaša i na 0:4

Najbolji primjer je VK “Jug”, iz čijih se trofejnih vitrina “izlijeva zlato po crvenom tepihu“. Koga više zanima naslov prvaka Hrvatske? Ma, koga više zanima naslov prvaka Europe, u toj mjeri da bi eruptirao od sreće, (ne)znajući da je vaterpolo na svim relevantnim ljestvicama među TOP 10 najtežih sportova. Dovoljno? Ni blizu…

Šesta engleska nogometna liga – navijači ginu za svoje klubove, svoje heroje. U SAD-u u NBA ili NHL u osrednjim ili čak i najlošijim momčadima navijači navijaju i sretni su u prepunim dvoranama. Što god ostvarili njihovi ljubimci. Jesmo li zaista toliki robovi prvih mjesta?

Je li ovo Squarea bio dio spektakla, kreme hrvatskog malog nogometa?

Square? DU Sportivo je napisao prije početka polufinala da ne stane “Sve” u jednu utakmicu, jednu sezonu, pa i više sezona. Klub je obitelj. Svaki klub. Skupa sa svojim navijačima. Djeci su sportaši uzori. Trebali bi biti, jer se jako muče, krvare, nemaju slobodno vrijeme, beskrajni treninzi i ljudi najednom ili cijelo vrijeme pomisle da postoje “samo utakmice” i “samo finala“.

Isplati se pratiti i jako je praćena Facebook stranica MNK “Square” – Uvijek ažurna sa svim potrebnim informacijama za navijače i simpatizere

Square je klub koji je poznat po beskompromisnoj borbenosti i to nije floskula. Visoka je konstanta hrvatskog malog nogometa. Najjači klub koji nije osvojio naslov (je li sve u naslovima?). Tribine su popunjene ili pune, Squarea se voli. Square je iznimka među iznimkama. Trademark. Asocijacija u Zagorju, Lici, Istri, Baranji na ime Square – “Dubrovnik i sjajan mali nogomet”.

Da! Square nije puno pokazao sinoć samo u konkretnosti završnice i naravno da je bilo pogrešaka i u obrambenom dijelu igre. Odgovor zašto je jednostavan – granitna obrana Olmissuma, gdje ni muha nije mogla proletjeti nezapaženo i kvaliteta te momčadi je “da Vas zaboli glava“, a ni Square nije predaleko. Da je umjesto “vanzemaljske obrane” sinoć ispred crveno – plavih bila postavljena “odlična obrana” većina bi rekla – “Square je stvarao prilike i svaka čast, bili su konkretni”.

Square se voli!

Za konačan rezime – pa valjda se i pita “tko je bio s druge strane“. Jer nije jednako – Olmissum ili Osijek. A gle čuda – Novo Vrijeme je na jedvite jade zaobišlo “samo osmoplasirane” Osječane u četvrtfinalu Doigravanja. Jesmo li zaboravili – nikad jače prvenstvo i nikad izjednačenije?

Square doveo Darija Marinovića, Zorana Primića i dva slovenska reprezentativca? Da im slučajno u HNS-u nisu trebali uručiti pokal za prvaka odmah na početku sezone? Ima li Square pravo na “neuspjeh” u smislu da je silno želio osvojiti prvo mjesto, a osvojio “samo treće“, među stotinama malonometnih klubova u Hrvatskoj. Gleda li se igdje kontinuitet, kojeg Square ima. Definitivno ima.

Zoran Primić bi “skočio s litice” za svoj Square – Danima prije utakmice imao je temperaturu i jaku virozu. Junačina!

Čestitamo im na sjajnoj sezoni. Naravno da nam je svima žao što nisu prošli, ali u ovom trenutku boljem Olmissumu treba iskreno i čvrsto stisnuti ruku, kao što je učinio Square, te čestitao i Futsal Dinamu na prolasku u finale i okreće se sljedećoj, kontinuitetnoj sezoni, sa više pristalica, simpatizera, navijača, prijatelja nego lani i opet streme vrhu i sigurno ostaju u vrhu.

A da Jug pošaljemo da igra vaterpolo Ligu prvaka na Jupiteru? Da. Jugu bi DU Sportivo čestitao i da ispadne iz Prve hrvatske lige. Jer nikad nam ne bi palo na pamet kritizirati izvedbu “ijednog sportaša u ijednom sportu“. Jer i sam sam podložan kritici. Odnosno svi mi. I to je, vidimo, samo jedan od razloga da kritike odmaknemo od sebe samih i pogotovo drugih na bilo kojem polju i za promjenu pogledajmo dobro u drugima…

“Klik na Fotografiju” vodi na Facebook stranicu tvrtke MM Čuljak Studio – Izrada svih vrsta Reklama

Možda lijepo pišem, ali pokušajte me suprotstaviti najboljem hrvatskom sportskom novinaru u više navrata Bernardu Jurišiću. U “nekom finalu“. Teško da bi mi zapljeskali…

Ipak kroz vjekove jedino zlato drži svoju vrijednost. I umiješalo se nažalost i u sport.

Dok slušam hit Borisa Novkovića – “Više ništa nije kao prije“…