Neprocjenjiv doprinos i ostavština 

Netko poput Luka Paljetka rađa se jednom u 500 godina, velika je istina i kada tome dodamo najpitomije ljudske osobine dobijemo čisto, nepatvoreno savršenstvo, koje nije dozvoljavao da se ističe.

Naslovna Foto: Grgo Jelavić / Pixsell

Nakon borbe s teškom bolešću u 81. godini života preminuo je dubrovački pjesnik, književnik, svestran umjetnik, prevoditelj, akademik Luko Paljetak, “jedan od nas”, tihi, pristupačni velikan, jedan od najvećih hrvatskih u svojim mnogim i bogatim područjima djelovanja.

Gubitak Njegova prisustva među nama koje nas je toliko obogaćivalo i puno toga što je još mogao stvoriti, doprinijeti dubrovačkoj, hrvatskoj i svjetskoj kulturi nenadoknadivi su.

Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL

Ali, svačija zemaljska misija dobije riječ kraj i nije ‘zalud rekao u svojoj pjesmi Pravila da “ima dvostruko državljanstvo“, pa ćemo interpretirati onako kako i zaslužuje naš dobri gospar Luko da je i sada “Dvostruki državljanin” – nebo je dobilo predivnog stanovnika, a On će zauvijek ostati među nama svojim prisustvom.

Njegova vedrina će nam osvjetljivati i mračne zimske dane, lijepe riječi koje je svima upućivao odzvanjat će dok nas ima, te Njegova prebogata i neprocjenjiva ostavština blistat će svježinom i genijalnošću stoljećima, pa i dulje.

U subotu popodne, ništa ne znajući, za rubriku Društva dubrovačkih pisaca pripremao sam tekst koji je na DU Sportivu trebao biti objavljen u ponedjeljak, a tiče se Njegove zbirke “Nove Tame” i odabrao sam pjesmu Pravila i popratni tekst o njegovim inovativnim kreacijama u dijelu oksimoronskih odnosa elemenata, primjerice “bijela tama”, u svakodnevnom govoru “živi mrtvac” itd.

Gospar Luko je i meni samom ostavio neprocjenjivu za mene ostavštinu pisanu na Njegovoj karakterističnoj pisaćoj mašini – upute za sva vremena kako da stvaram poeziju.

Izdvojit ću dio koji je napisao, a koji ustvari govori o Njemu – “Pjesnik inzistira na iskrenosti i čistoći svoga iskaza i toga se i dalje mora pridržavati”.

Samozatajni, skromni i darežljivi velikan, napisao je još nešto što ide u prilog tim velikim epitetima, koji i stvaraju velikane:

“Svaka pjesma, dakako, mora prije svega značiti autoru ono što on u njoj želi iskazati, ali to neće biti dovoljno ako pjesma i čitaocima ne znači više od toga, ako ne govori i za njega, a ne samo za svoga autora, o kojem čitalac ne mora ništa znati” 

Govoreći drugome, rekao je sve o sebi, dajući univerzalne misli kakva poezija mora biti da bi se uvukla u srca čitatelja.

On je u svemu tome bio nenadmašan, uz emocije koje bi dotaknule i mrtvu prirodu, kamoli čovjeka.

Netko poput Luka Paljetka rađa se jednom u 500 godina, velika je istina i kada tome dodamo najpitomije ljudske osobine dobijemo čisto, nepatvoreno savršenstvo, koje nije dozvoljavao da se ističe.

Marljivo je u tišini svog doma stvarao, tek ćemo se čini mi se u potpunosti uvjeriti nakon protoka određenog vremena, za nas i generacije koje će dolaziti.

Za nabrojiti sva Njegova postignuća trebala bi podulja knjiga, koja bi po značaju bila pozlaćenih korica, a po Njegovoj želji mislim da bi bila skromna, u boji duboke bjeline, kakva Mu je Duša i bila.

Počivao u miru i vječnoj radosti i skladaj dragi gospar Luko u Vječnosti, koja nema kraja…

Pravila   

Vodu u vodu, zrak u zrak, a usne
na usne, to bi bio dobar zakon,
zakonodavci, netko uvijek krši
pravila, nema ničega što nije
na nekom drugom mjestu, pijem vodu
u vinu, ljubim zrak i usput dišem,
kršeći zakon mirovanja hodam
uvijek na neko drugo mjesto, zapad
istok je, ali sjever uvijek sjever
ostaje, zimu liječim tobom, ali
samo na tvojoj haljini se vidi
proljeće, i na šalici za čaj,
posljednjoj iz servisa, ljeto cvrčci
samelju kao tanko staklo, imam
dvostruko državljanstvo: uvijek živim
na nekom drugom mjestu poput ovog.

* Pjesma koja je trebala biti objavljena danas na DU Sportivu, pripremana uz tekst u subotu, dan prije Njegovog odlaska.

“…Imam dvostruko državljanstvo: uvijek živim na nekom drugom mjestu poput ovog.”

Uvijek živiš!