…u ljubavi, poštovanju – uzoru!

Otišao je Oliver prije pet godina put neba, ali evo – nisu ‘zalud riječi “uvijek će živjeti kroz svoju ostvaštinu“. Oliver naš je tu s nama, a potvrđuje to i “vapaj” Dobriše Cesarića iz pjesme “Pjesma mrtvog pjesnika“, mislima ravnim najvećim svjetskim filozofima.

“Moj prijatelju, mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita – u život me budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.”

“Klik” vodi na sponzora DU Sportiva, koji svojim zlatnim rukama KROJI DOSLOVNO SVE

Oliver Dragojević naša je java. Reći će njegova supruga – “bio je jednak na pozornici kao i doma“. A “zvijezda nad zvijezdama“. I dječak, gospođa ili šinjorina iz publike – bili su mu ravni, jednaki, ljudi poput njega.

Na godišnjicu Njegove smrti ne moramo se sjećati samo Njega. Veliki Arsen Dedić također se znao “sa zvijezda spustiti na tlo, te s tla popeti među zvijezde, ispunjavajući sav međuprostor”. Pamtim kada su ga iz legendarne emisije “U zdrav mozak” zvali da se našale “smrtno ozbiljnim tonom” da otpjeva nešto za dijete. Otpjevao bi On svakome.

Ne bih širio. Lista imena tih “zvjezdano-prašinastih” ljudi, običnih ljudi, pretvorila bi se u knjigu.

Ti ljudi nisu nam ostavili samo glazbenu, književnu, materijalnu ostavštinu bilo koje vrste, već i ljudski primjer kakvi trebamo biti u tom segmentu skromnosti, makar bili na vrhu. Oliver ne bi tek tako prošao pokraj beskućnika koji spava na klupi. Uz sve druge ljudske vrline…

“Zapljuskivanje ledenom vodom” svakog dana, više puta na dan, točnije preispitivanje nas samih itekako je dobrodošlo da bi bili još bolji i da bi nekom bili uzor, kao što su Oni bili milijunima. Dovoljno je da budemo uzor našem uskom krugu ljudi. Pa onda – “krug po krug“.

Ovakvi dani tužno-veselih prisjećanja jedino su zdravi i prema pokojnicima i prema nama i našima ukoliko ih shvatimo na takav i sličan način.

Počivajte u miru. Vaše ostavštine žive, kao i Vi…