Čipka Duše…

Zbirka poezije “Tisuću Preobraženja” pisana je u možda i najtežem periodu života i otud podosta boli, melankolije, sivih nota, pa i crnih.

“Klik na Foto” vodi Vas na Internet stranicu Pizzerije Mamma Mia i Njen Jelovnik

Ipak, kako stoje sljedeće riječi u recenziji zbirke doktorice književnosti Ivane Lovrić Jović, s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje – nevolje jačaju.

Premda su mnogi stihovi posvećeni težini i mraku, provlači se kroz te zebnje zdrava autorova naivnost kao jamstvo neiskvarenosti. Znajući kako je naivnost u kombinaciji sa zrelosti formula za cjelovito radosno odraslo biće, nema se dojam da stihove piše duša ogrezla u boli i nevolji, nego ona ojačala od nemila i nedraga

O osjećaju nezamijećenosti, tihom djelovanju, melankoliji juga i života, progovara pjesma – Jugo.

JUGO

Kako žute otpale stranice kalendara,

Koje zaigrano, zdušno nekad križah,

Odumire nada jednog zanesenjaka,

Začuđenog gosta na tuđoj Zemlji,

S pomno izbrušenim osjećanjima,

Melankoličnim jugom u srcu i u duši,

Ali osuđenog da se razlupa o stijene.

Da u bjelini morske pjene čipka moje duše ostane nezamijećena…