LOADING

Type to search

Bili i ostali Dubrovački sport

SANEL ŽUSTRA Sjećanje na nasmiješeni život i isti takav lik

Životni pjev najljepšeg Slavuja

Ni u snu sanjao nisam, ni u najudaljenijoj primisli, da bih Ti jednog dana mogao ovo pisati, dragi i dobri Sanele. Ipak, kada je nebo već tako odlučilo – tužan, ali i sretan što si bio sa svima nama, zapisujem u ime svih „životni pjev najljepšeg slavuja“…

Rijetko srećemo osobe u kojima nema ni mrvice zla. Bio si jedan od tih privilegiranih, nagrađenih dobrotom koja osvaja, obogaćuje svih koji su bili u Tvom društvu. Ne znam jesmo li čuli i vidjeli zarazniji smijeh i osmijeh. Osmijeh pitome dobrote, smijeh veselog čovjeka koji sreću nije zadržavao za sebe. Dobro djelo bio Ti je pojam sasvim uobičajen, poput zimskog snijega, a oni kojima si pomagao, od prosjaka do bogataša, osjećali su se poput promrzlog ispred vatre u kolibi, ogrijani i obasjani.

Ljudi Te nisu mogli ne voljeti, svaki taj pokušaj, ako ga je i bilo, pretvarao bi se u minutama u odjeke radosne priče, smijeha, pa Tvog zagrljaja – odisao si sigurnošću. Hrabro si trčao životnim maratonom, uz brojne prepreke, pa si bio jedinstven maratonac, u svom sivilu zemaljske kugle i padao si, ali se i junački dizao.

Stvoritelj ne može ponoviti niti želi ponoviti ijednu ljudsku jedinku. Ali, u Tvome slučaju teško je pronaći i novu sličnost. Svaka smrt boli, probada srca, kaplju suze tuge i vječnog odsustva, dok na jednom drugom mjestu svi se okupljamo u novo vječno prisustvo. To nas donekle tješi. I činjenica je u koju istinski vjerujemo da se negdje već smiješ, radostan i miran, sa zaslugama koje se na nikakvim vagama ne mogu izmjeriti. Svjedočimo tome brojni mi. Toliko brojni da ne mogu zamisliti gdje li bi to bio kraj reda, da svi koji smo Te imali stanemo jedno iza drugoga. Nepregledan dugin horizont…

Čuvaj nas i dalje dragi naš prijatelju. Što li uopće više bi se usudili tražiti od Tebe, kada si uistinu sve dao od sebe. Tvoja životna misija toliko je bila obilata, da ljudskim logikama Bog vidi da bi „više bilo previše“. Kada se „škrinja prepuna dragulja“ počne presipati, rekli su mi jednom, nekom se plemenitom pravdom i – zatvori. Da se Taj Velikan i Junak vječno odmori i da konačno spozna da je protrčao ciljem maratona. Netko ga istrči brže, netko sporije, ali svima nam dođe kraj. „Nažalost“ je pojam radi kojega plačemo i prepune su oči, pa ih zatvoriš od boli, kao što je Tvoja „škrinja dragulja“ zatvorena. Raduje – pokoj vječni i uistinu je Tvoja zemlja paperjasto laka.

Nije se bilo lako pomiriti, još se nismo pomirili. Teško je i prestati pisati. Pojam „kraj“ potpisuje i podcrtava nešto očaravajuće, ali se i ne nastavlja. Barem ne ovdje.

Nastavlja se tu gdje smo sigurni da jesi – obasjavaš i dalje sve i svakog oko sebe. Zato i Sunce jest svakog dana sve sjajnije. Sunce na Zemlji si bio i u njemu svi Tvoji „dragulji“ stanuju.

Hvala od svih nas i vidimo se ponovno – „radosne i tople oči u radosne i tople oči“. U vječnoj toplini i sjaju. Uvjereni smo – još jače blistaš.

Poput naših suza na koje pada baš samo Tvoja unikatna zraka Sunca…