Ovdje i u vječnosti…

Da, postoji itekako činjenica da je “pjesma nekad viša od pjesme”, kao što je često Sunce znakovitije od njega samoga – isijava od svog bogatstva života i značaja kojeg nosi u sebi…

Arsen Dedić uklesan je u hrvatsku umjetničku vječnost, a Njegova pjesma koju je posvetio svojoj Gabi “Kuća za Ptice” uklesana je zauvijek u Njihovu vječnost, jer odiše svim trenucima koje su velikodušno poklanjali jedno drugome…

Arsen je to savršeno dočarao nepogrešivom pjesničkom slikom:

“Ja slavim večeras
dan ljubavi tvoje,
U kući za ptice,
U kući za dvoje…”

Toplina koju je izrazio stvarna je i odražava jako opipljiv duh Obitelji i Doma, s nekim s kojim doslovno živiš takav život kojeg je van “Kuće za Ptice” nemoguće pronaći, ne samo u svojoj divnoj pojavnosti, nego i još važnije – smislu, temelju i identitetu.

“I makar dani prolaze,
Još uvijek ptice dolaze
na prozor naš…”

Upravo tako, naglasak je i na “dani prolaze” (i proći će) i neizgovoreno – samo za nas / samo mi. Do kraja, preko zadnjeg daha, a “do” ne postoji, jer vječnost nema naravno svoj kraj.

I još uvijek dolaze Ptice…

Sve to kad se dvoje ljudi istinski vole i uživaju u očaravajućem – jedno kraj drugoga…

Sve drugo je samo usputno “zbrajanje i oduzimanje suvišnog”, jer sve vrijedno stane u naše Duše.

U Arsenovu su uspjele stati Njegova rijetko viđena dobrota, ona najnaivnija i najljepša, i Njegova Gabi.  

Blizina Duša – Ovdje i u vječnosti…

Gabi Novak – Kuća za ptice (Zagrebfest 1973.)

Stihovi: Drago Britvić (manja slika u lijevom gornjem kutu) Muzika i dodaci stihovima : Arsen Dedić Arr: Radan Bosner Studijska verzija iz 1974, bez klavira Matije Dedića. Jugoton ‎– SY 22598 Remek-djelo hrvatske i ex. jugoslavenske muzike. Osim Gabi, svi su umrli. 🙁 I Drago, i Arsen i Radan.