Osoba koja je promijenila značenje riječi – pobjeda

U sklopu ove rubrike pokazujemo Djeci i Mladima najljepše trenutke Fair-Playa i pokušavamo makar malo doprinijeti da se ljepše osjećaju. Oni takve trenutke svakako vole. Podsjetnik na uvodni tekst rubrike i tko je bio Stanko Poklepović Špaco – “Klik na Link”

Velika priča o vrhuncima Fair playa. Mnogo puta smo istaknuli u ovoj rubrici – fair play nisu samo trenuci na terenu. Nadalje – djeci su potrebni najzdraviji uzori u liku i kompletnog sportaša, ali i osobe – primjera.

Jedan takav svakako je George Weah, rođen 1. listopada 1966. godine u Monroviji, glavnom gradu Liberije. U djetinjstvu je bio toliko siromašan da je igrao s loptama od krpa, a postao je ne samo jedna od najvećih afričkih nogometnih legendi, već i svjetskih.

Weahova karijera bila je dvostrana . na terenu genijalac, ali izvan njega bio je nešto izuzetno rijetko u profesionalnom nogometu, barem u toliko velikoj mjeri. Bio je čovjek koji je svoje bogatstvo, slavu i ugled usmjerio prema promjeni života drugih i pomaganju.

Krovni pokrovitelj DU Sportiva i Zlatni pokrovitelj Dječje rubrike – Beach Bar BANJE

Weah je profesionalnu karijeru započeo 1988. godine kada ga je za francuski Monaco angažirao legendarni trener Arsène Wenger. Wenger je bio prvi koji je prepoznao potencijal mladoga Liberijca i dao mu priliku da se dokaže u europskom nogometu. Tijekom cijele karijere, Weah je igrao za najuglednije klubove: Monaco, Paris Saint-Germain, AC Milan, Chelsea, Manchester City i Marseille.

Vrhunac njegove nogometne karijere došao je 1995. godine. U toj godini, tijekom koje je igrao za Paris Saint-Germain i zatim se premjestio u AC Milan, Weah je postigao nešto izvanredno: osvojio Ballon d’Or, FIFA World Player of the Year – prvi i dosad jedini afrički igrač koji je osvojio tu nagradu, te African Footballer of the Year – treći put u karijeri.

FIFA je za Weaha napisala da je “preteča svestranog napadača suvremenog doba”, poznat po svojoj brzini, akceleraciji, vještini driblinga uz izniman osjećaj za gol.

George Weah, King George [Best Goals]

“Weah was incredible, a real surprise, a great striker. I have never seen any player explode on to the scene like he did” (Arsene Wenger about George Weah) Music: Boom Jinx & Jaytech – Milano (Original mix)

Weah je 1996. godine primio i FIFA Fair Play Award, što je za nas posebno važna nagrada. Ta nagrada nije bila dodijeljena zbog broja postignutih golova ili osvojenih trofeja, već zbog ponašanja koje je pokazivao.

Zanimljivo je da je Weah primio FIFA Fair Play Award čak i nakon što je te iste godine slomio nos portugalcu Jorgeu Costi tijekom dvoboja Lige prvaka između AC Milana i Porta. Weah je tada izjavio da je reagirao od frustracije nakon što je tijekom cijele utakmice doživio rasno vrijeđanje od strane Coste. Iako je Costa negirao optužbe za rasizam, a UEFA nije mogla pronaći svjedoke. Unatoč tom incidentu, Weah je i dalje zaslužio FIFA Fair Play Award, što pokazuje da ga je FIFA priznala kao igrača koji je generalno iskazivao fair play vrijednosti i ljubav prema igri.

Paralelno sa svojom nogometnom karijerom, Weah se počeo angažirati u humanitarnim aktivnostima. Tijekom 1990-ih godina postao je UN Veleposlanik dobre volje.

“Danas se ostvaruje jedan od mojih snova – postao sam dio UNICEF obitelji,” rekao je Weah pri primitku funkcije.

Za razumijevanje Weahova humanitarnog rada ključno je razumjeti kontekst njegove države Liberije. Tijekom 1990-ih i 2000-ih godina Liberija je bila pogođena katastrofalnim građanskim ratom koji je trajao 14 godina (1989–2003) i doslovno je opustošio i svakom smislu.

Weah je odrastao u toj zemlji. Iako je 1988. godine napustio Liberiju kako bi igrao nogomet na velikim pozornicama, nikada nije zaboravio odakle dolazi.

Najveća Weahova humanitarna misija bila je pomoć u reintegraciji dječaka-vojnika u društvo. Nakon što je 2003. godine postignut mirovni sporazum pod nadzorom UN-a, Weah se aktivno angažirao sa UNICEF-om kako bi pomogao bivšim dječacima-vojnicima.

Weahov rad sa UNICEF-om fokusiran je bio na: HIV/AIDS edukaciju – rad s adolescentima i mladima u Liberiji i Sierra Leoneu kako bi se smanjila stopa zaraze, profesionalno obučavanje za bivše vojnike – pružanje vještina i mogućnosti zapošljavanja dječacima koji su bili primorani da se bore, obrazovne programe – poticanje povratka djece u škole.

Godine 1994., prije nego što je postao UNICEF ambasador, Weah je osnovao Junior Professionals – nogometni klub u Monroviji s jednom specifičnom politikom: članstvo je zahtijevalo samo pohađanje škole. Bez novca, bez veza, bez privilegija – samo trebate biti u školi.

Weah je regrutirao mlade iz cijele Liberije, često iz najsiromašnijih dijelova. Mnogi od njih kasnije su postali igrači liberijske nacionalne reprezentacije.

Ta inicijativa nije bila samo o nogometu. Bila je o tome što će se dogoditi kada karijera završi – imat će obrazovanje.

Tijekom 2000-2002. godine, Weah je bio trener, zvijezda i financijski sponzor liberijske nacionalne reprezentacije. U vremenu kada je Liberija bila razorena ratom potrošio je više od 2 milijuna dolara kako bi reprezentacija ostala konkurentna.

Pod Weahovim vođenjem, Liberija je postala jedna od najjačih afričkih reprezentacija s nizom od devet pobjeda u deset međunarodnih utakmica, uključujući pobjede nad velikanima Ganom i Nigerijom.

U srpnju 2004. godine Weah je primio Arthur Ashe Courage Award na 12. godišnjim ESPY Awards-ima u Los Angelesu.

Ta nagrada dodjeljuje se osobama čiji doprinos prelazi sami sport. Prema ESPN-u:

„Liberijski George Weah, afrička velika nogometna zvijezda koja je, s velikim rizikom, plemenito radio kako bi pomogao svojoj razorenoj zemlji, primit će prestižnu Arthur Ashe Courage Award – dodijeljenu pojedincima čiji doprinos prelazi sport – na 12. godišnjem ESPY Awards-ima.”

Weah je pri primitku nagrade rekao: „Počašćen sam primiti Arthur Ashe Courage Award, jednu od najvećih nagrada koja se dodjeljuje iz humanitarnih razloga. Doista vjerujem da zajedno možemo pomoći djeci cijeloga svijeta, uključujući onu u mojoj domovini Liberiji. Želim zahvaliti čitavoj ESPN obitelji što mi je dodijelila tu posebnu čast”.

Jedno od najvećih priznanja koje je Weah dobio nije bilo od krovnog tijela – bilo je to osobno priznanje. Nelson Mandela, bivši predsjednik Južne Afrike i dobitnik Nobelove nagrade za mir nazvao je Weaha „African Pride” – Ponos Afrike.

Godine 1998., Weah je u suradnji s UNICEF-om i pjevačicom Frisbie Omo Isoborom objavio CD „Lively Up Africa” na kojem je bilo još osam afričkih nogometnih zvijezda. Svi su prihodi od prodaje bili namijenjeni dječjim programima u zemljama igrača.

Godine 2016. indijski poduzetnik Nirav Tripathi i Weah su objavili partnerstvo vrijedno nekoliko milijuna dolara za osnivanje globalnih nogometnih akademija koje bi bile otvorene za djecu iz siromašnih zemalja i zemalja u razvoju, a posebno u Liberiji i Indiji.

Nakon završetka profesionalne nogometne karijere 2003. godine, Weah se nije umirovio. Uključio se u lokalnu politiku Liberije kao Ambassador mira za liberijsku vladu 2012. godine.

2017. Weah se kandidirao za predsjednika Liberije i osvojio izbore, te postao 25. predsjednik Liberije i prvi bivši profesionalni nogometaš koji je ikada postao predsjednik jedne države. Zadržao je reputaciju čovjeka mira i pomirenja.

Najveća priznanja koja je Weah primio nisu dodijeljena od krovnih tijela. Priznanje danas za njega u srcima nose dječaci-vojnici koji su ponovno krenuli u školu zahvaljujući njegovim programima, obitelji koje su spašene kroz UNICEF programe koje je velikodušno sponzorirao, Liberija – zemlje koja ga svakodnevno naziva svojim herojem

Čovjek koji je mnogima dao nadu. Divili su mu se i na terenu i van njega.

On bi bio jedan od najvećih heroja u svlačionici osobe po kojoj ova rubrika nosi ime – Stanka Poklepovića.

* Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Stanko Poklepović Špaco