EYE OF THE BEHOLDER / 500. TEKST DU SPORTIVA 1, 111 i(li) 1.111…
500 empatskih tekstova…
Teško ćeš profitirati budeš li usred pustinje prodavao luk, ocat ili televizore…
DU Sportivo ne piše o političkim arenama, nesrećama, tučnjavama, razbojništvima, ne viri tko gdje ljetuje ili zimuje, nikad ne kritizira sportaša makar vratar u nogometu zaradio gol “sa sto metara”, znatiželjan je u smislu da uvijek uči i nađe možda nešto korisno za čitatelja, makar rečenicu, stih, sliku koja će mu uljepšati dan.
Profitirati? Kako sam od djetinjstva i “operiran od raznih boja novčanica i sjaja kovanica” najveća nagrada je ako makar jednim lijepim retkom makar jednom čitatelju uljepšaš dan, ili pomogneš nekom konkretnom akcijom.
Profitirati? U smislu egzistencije jednog takvog projekta. Opstanka. Zato je nepoznato hoće li se na DU Sportivu roditi još 1, 11, 111 ili 1.111 tekstova. Ali, koliko god ih se god rodi bit će blizanci po empatiji, razumijevanju svakog subjekta, pa i objekta teksta, a polazim od sebe da sam itekako crn, te od dubokog uvjerenja da su svi ljudi u mojim očima dobri, svi imamo određenu dozu “crnila”, ali da – dobri.
Zapisano je to i u mojoj pjesmi “Bademova grana”, u travnju 2022.
“...svi smo mi ustvari dobri“…
Suradnik i prijatelj ovog malog Portala, najcitiraniji hrvatski psihijatar, professor emeritus dr. Miro Jakovljević uporno govori da je ljubav jedan od najvažnijih temelja čovjeka i mentalnog zdravlja, te time i zdravlja (nema zdravlja bez mentalnog zdravlja op.a.), uz empatiju i empatijsko društvo / civilizaciju koje je potrebno da zasjaji u punini da nam svima bude bolje.
“Ljubav je temelj. Radi ono što voliš, voli ono što radiš, s ljudima koje voliš, za ljude koje voliš. Onda ti nije ništa teško kad imaš ljubav.” – prof.dr. Miro Jakovljević
Ono lijepo što se rodilo je rubrika Hrvatskog paraolimpijskog odbora, koja je već “sasvim normalna pojava” i to je divna vijest. Rubrika Promocija mentalnog zdravlja u suradnji s Institutom osnivača profesora Jakovljevića. Susreti djece s poteškoćama u razvoju i djece urednog razvoja (treći po redu je uskoro op.a.). Rubrika Udruge, gdje tri udruge djece s poteškoćama u razvoju i pet osoba s invaliditetom mogu poslati DU Sportivu što god žele i bez iznimke će se objaviti. Dječja rubrika se polako i u skladu s kapacitetima jednog čovjeka gradi.
Ono što mi je žao je da ne možeš “sam obići sve“, ne možeš obići većinu. Ni napisati veliku, veliku većinu. Dobro je zamijetio jedan veliki prijatelj DU Sportiva – “Tekstovi su jako pedantni i za njih treba (puno) vremena“. Hvala! To je empatija (ulaženje u tuđu kožu i(li) situaciju op.a.). DU Sportivo nikada ne radi Copy / Paste. I jedan “obični” poziv na neki događaj proučim, te dodam makar rečenicu promišljanja.
Dokada? Izvrsno je pitanje postavio moj “kolega po peru” Boris Njavro u emisiji Radio Dubrovnika: “Kako uspijevaš preživjeti s ovakvim temama?”
Teško jest, ali slatko. Puno toga ovisi o očekivanjima koje imamo u životu. Razmjer – ono što imamo između onoga što očekujemo. Davno su me učili – “Ako imaš nečega 10, a želiš 11 – nikada nećeš biti sretan“.
Hvala SVIMA koji podržavaju DU Sportivo. Sponzorstvom, donacijama, čitanjem, bodrenjem, kritikama, željama, te najvažnije – pitanjem – “kako si”.
Makar još jednom se potpisao, 11 puta, 111, 1.111 – potpis je uvijek isti – s najljepšim željama apsolutno svima i željama da kada otvorite ovaj mali Portal naiđete makar redak koji će vas obradovati.
Tako stoji i u svakoj posveti koju napišem na zbirci poezije koju poklonim – “makar jedan stih…“