DRUŠTVO MULTIPLE SKLEROZE I HEROJI IZ SJENE Ruka pomoći i istinskog suosjećanja i podrške
Heroj daje, Heroj prima…
Uvijek mi je neugodno išta nadodati na objave našeg Društva multiple skleroze DNŽ, jer ustvari u njima uvijek piše – sve. Tako da se s pravom osjećam potpuno “suvišan”. Ovog puta poslali su prekrasan tekst o herojima koji pomažu iz sjene i herojima koji se svakodnevno i uporno bore:
“Društvo multiple skleroze Dubrovačko‑neretvanske županije posljednje tri godine provodi praksu koja je nastala iz čiste potrebe, a pretvorila se u jedan od najhumanijih modela podrške u našoj zajednici. Zbog bolesti, čestih hospitalizacija, nemogućnosti rada i sve izraženije inflacije, dio naših članova živi u izrazito teškim imovinskim okolnostima.
Iako Udruga često nema vlastita sredstva za takvu vrstu pomoći, nismo odustali od onoga što smatramo ispravnim — spajanja anonimnih donatora s članovima slabijeg imovinskog stanja.
Kada se netko javi s željom da pomogne, mi — uz pristanak obje strane — direktno povezujemo one koji žele pomoći s osobom kojoj je pomoć najpotrebnija. Donatori, dobre osobe, tako imaju priliku upoznati stvarne ljude, vidjeti njihove životne okolnosti i pružiti podršku koja je konkretna, neposredna i iskrena. Neki odluče i osobno posjetiti obitelji, što dodatno gradi povjerenje i ljudsku povezanost.
Ovakav model, koliko nam je poznato, nije uobičajen u Hrvatskoj, jer većina udruga pomoć distribuira centralizirano, bez izravnog kontakta između donatora i korisnika. Upravo zato ova praksa ima posebnu vrijednost — vraća ljudskost u sustav koji je često birokratski i udaljen od stvarnih života.
Podržavatelji tako mogu upoznati osobu kojoj pomažu, vidjeti njezinu stvarnu životnu situaciju, pa čak i posjetiti obitelj ako žele. To stvara povjerenje, ljudskost i osjećaj da pomoć ide tamo gdje treba — bez ikakve sumnje.

Za primjer, u posljednja tri mjeseca ostvarene su četiri velike donacije, i svaka je otišla izravno u ruke obiteljima koje su je najviše trebale.
Hvala svima koji pomažu tiho, bez potrebe za isticanjem. Hvala onima koji se jave kad vide da netko nema. Hvala što vjerujete u nas i u naše ljude.
Ovo radimo jer znamo da nekima to znači da nisu sami.
I nastavit ćemo — i kad imamo, i kad nemamo.”
Kao što sam davno ustvrdio nadodati išta na ovo bilo bi potpuno suvišno. Jedini razlog zašto nešto nadopišem je da pozdravim i makar mrvicu razveselim ako uspijem svoje drage prijatelje iz Udruge nekom toplom riječi.
Ovom prilikom uz njih, pozdravit ću i heroje koji pomažu najpotrebitijima u skrovitosti širokog svijeta na način da u direktnom kontaktu iskažu podršku, suosjećanje za ono što osoba prolazi i time je učinjeno dvostruko dobro – konkretna pomoć uz stisak ruke, lijepu riječ…
Heroj daje, Heroj prima…
Baš onako kako treba.
Društvo će nastaviti – “i kad ima i kad nema”, a zapravo uvijek ima. Ima to veliko srce za svakog svog korisnika i ima taj prirodni dar da nas sve skupa uči dobroti, upornosti, postojanosti. U svemu tome leži jedino pravo bogatstvo, koliko god nas određeni dio svijeta uvjeravao u suprotno.
Taj dio svijeta je hladan, a ovaj je toliko topao i ljudski. Uostalom sve ste mogli pročitati iz teksta Društva.
Na kraju mi ostaje zahvaliti im na svakom poslanom tekstu, koji priča teške ali tople i ljudske priče, jako često s notama radosti.
Zato i jesu za primjer i nepresušna inspiracija…
![]()
