“Trudi se sutra da budeš bolji nego jučer!”

Razgovor sa Srđanom Lakićem, igračem koji je uvelike proslavio dubrovački nogomet, donosi Vam  2F VEGE – FRUIT Trgovina na veliko Voćem i Povrćem sa zapanjujuće širokom ponudom

Prava “Bundesligaška Devetka“, Kralj šesnaesterca, svojom sveprisutnošću i Kralj terena. Srđan Lakić Igrao je pred prepunim njemačkim stadionima, gdje se za klubove živi. Redovito je dobivao ovacije za trud, borbu, za do kraja natopljen dres znojem i za svoje brojne golove kojima je uveseljevao stotine tisuća navijača Klubova za koje je nastupao.

Hertha BSC, 1. FC K’lautern, VfL Wolfsburg, TSG Hoffenheim, Eintracht Franfurt, SC Paderborn Lakićevi su njemački klubovi, dok je naravno ponikao u našem dubrovačkom NK GOŠK Dubrovnik, odakle je prešao u Hrvatski Dragovoljac – ostalo je (velika) povijest 

Uspijeh Srđana Lakića prvenstveno je došao ogromnim radom i ulaganjem u sebe, primjerenim i uzornim ponašanjem, i nečim možda i ključnim što se zove – neodustajanje od cilja / ciljeva u životu.

Upravo on otvara jednu za sve vas lijepu i korisnu rubriku DU Sportiva, u kojoj se sportaši uzornih karijera obraćaju vama djeci – našoj sadašnjosti i budućnosti, najljepšim i najvrijednijim porukama kako su uspjeli. Najvažnije kako su uspjeli kao osobe, kroz svoje vrijedne dosege u sportu, jer upravo vi kroz divan i raznolik pojam sport tražite između ostalog i svoje uzore.

Pristup treningu…

Mora biti prisutno zadovoljstvo, prije svega. Ako ne uživaš u onome što radiš – ne možeš to raditi. Ljubav! Ljubav prema onome što radiš. To bih stavio na prvo mjesto. 

Ponašanje…

Tu su ključni oni koji vode djecu. Moraju im prenositi prave vrijednosti i učiti ih da se prije svega zabavljaju, a tu je i nadmetanje. Svako dijete želi pobijediti, a pobjeda je ako si se zabavio i dao sve od sebe. Mislim da je to ključ sporta.

“Klik” na Fotografiju vodi Vas na spektakularnu Internet stranicu Krovnog pokrovitelja DU Sportiva i Zlatnog pokrovitelja Dječje rubrike

Tko bi trebao biti trener kroz oči ili doživljaj djeteta i mlade osobe…

Prijatelj! Autoritet! Osoba koja te može mnogo toga naučiti ne samo o specifičnom sportu u kojem se radi. Ono što mi se općenito ne sviđa u sportu, ne samo u Dubrovniku, već i u Hrvatskoj, što mislim da se treba promijeniti – nije sport samo za talentirane. Sport mora biti dostupan svima i da se moraju stvoriti preduvjeti za sve, da napreduju i da rade. Ne smije biti diskriminacije po tom pitanju. Zašto se ne bi i manje talentirana djeca bavila sportom. Mislim da je ključ i da se u tom segmentu napreduje. To je isto ključno, uz ovo što sam rekao da djeci treba pokazivati prave primjere i vrijednosti.

Ovdje Srđan Lakić otkriva predivne poruke, slojevite poruke, koje bi više puta trebalo čitati i ovu ćemo svakako s vremena na vrijeme ponavljati da podsjećamo odgovorne na njihovu odgovornost u provođenje sportske politike, te stvaranja zdravijeg okruženja za djecu i mlade, a svakako i zbog životnih vrijednosti koje se kriju u sljedećim riječima…

Zašto netko ne bi trenirao nogomet i tko neće biti vrhunski nogometaš, tko sutra neće igrati u profesionalnom nogometu, zašto ne bi imao lijepi put, socijalizaciju, dobivao prave vrijednosti, zdravlje, ma toliko je još tu benefita. Sport je puno više od uspijeha i puno više od onog što svakog dana gledamo na televiziji – popularnost, novac, prestiž… To je poruka koja se svima mora slati.

2f Vege – Fruit

Mladi sportaš / škola, Mladi sportaš / obitelj, Mladi sportaš / prijatelji – pitanje je koje smo mu postavili…

Ja uvijek kažem dobar sportaš – dobar učenik. To je sve jednako važno. Nema škola, a ne sport ili sport, a ne škola. To je sastavni dio uspješnosti. Danas većina ljudi uči djecu da budu odlikaši. Po meni si odlikaš ako se trudiš, ako se sutra trudiš biti bolji nego što si bio jučer. To su neke vrijednosti za koje mislim da moraju biti bitne, a ne suštinsko ocjenjivanje – nekog za jedan, nekog za pet.

Poruka za djecu i mlade koja se nađu u teškom trenutku da možda odustanu od sporta i je li se to njemu dogodilo…

Poraz je sastavni dio sporta. Djecu se mora učiti da mogu pogriješiti, moraju prolaziti teškoću ako žele biti bolji, jer u udobnosti se ne napreduje. Ja sam imao jako puno trenutaka gdje mi je teško bilo, gdje sam doživio poraz i to me učinilo boljim sportašem koji sam sutra bio. Tako da ne smatram poraz kao poraz, već je poraz svaki put prilika za novu pobjedu. Djeci se na takav način to treba prezentirati, na taj način prenijeti, jer to ustvari i jest tako. Mnogi ljudi ne znaju i onda prenose krivu poruku djeci. Jer nisu svi imali priliku biti vrhunski sportaši ili sportaši na ozbiljnoj razini i sport jednostavno ne razumiju na taj način. 

Igralište u Čokolinu, gdje se Srđan Lakić itekako naigrao i navježbao u mlađim danima

Misli li da bi se van treninga trebale raditi dodatne vježbe…

Sad se pitam što je u biti trening. Ja sam igrao s Pavom (Novakovićem, istinskim znalcem, koji je mnoge i ljudski i nogometno odgojio op.a.) nogomet u Čokolinu, pa sam bio na treningu, pa s prijateljima išao igrati za Župu… Je li to dodatno? Jest. Danas su se malo okolnosti promijenile, pa nemamo dolje u Čokolinu starije da zovu djecu – “dođi s nama, dobar si mali, igraj“, pa da netko sa strane stoji s loptom i čeka kada će ga ovi stariji pozvati “uđi unutra, uskoči“. Djeca se na drugi način moraju animirati i snalaziti. Ako nešto voliš – tu nema granica. Nema pravila. Naravno – postoji u svemu pravi i krivi način. Teško mi je u jednoj rečenici reći “to da, to ne”. Ali generalno – čovjek u životu treba raditi ono što voli i da treba se razvijati u mnogim stvarima.

Našao je i divnu poruku za naše napadače koji stasavaju u mlađim kategorijama, pa i one koji to nisu trenutno, a žele postati golgeteri. Evo što prvenstveno čini igrača koji nerijetko presuđuju susrete, iako je svih jedanaest igrača na terenu u jednoj momčadi jednako zaslužno za pobjedu, kako istinito svjedoče svi pravi sportaši…

Volio sam to, želio. Imao sam strašnu želju, strašnu. Ako nešto želiš – to napraviš. Meni je biti napadač prije svega želja. Da zabiješ gol. To stvara golgetera, strast za golovima. Nisam ja bio golgeter, jer sam se rodio kao golgeter. Silno sam želio to biti, silno sam želio zabijati golove i silno sam se želio u tim nekim stvarima poboljšavati. Čovjek uvijek nađe nešto što mu leži i na kraju se ispostavi da je malo bolji nego u nečemu drugom.

Zaključio je Srđan Lakić i cijelo vrijeme je zaneseno i predano govorio, kako je uostalom i igrao i kako “nastupa” kao čovjek. Uskoro na DU Sportivo, u rubrici Dubrovački sport, razgovarali smo o raznim aktualnostima, o kojima je govorio u sličnom stilu – mudrom, iskustvenom, direktnom i dobronamjernom.

Neograničena ponuda Voća i Povrća u Trgovini na veliko 2f VEGE – Fruit