REPORTAŽA: Đani Stipaničev na veličanstvenom koncertu u Bistro 49 powered by PSP Dubrovnik

“Kao doma u tinelu u B 49, s publikom koja pjeva s tobom u glas“
Najljepša hvala Bistru 49 (Obiteljski ugođaj, Vrhunska Hrana i Piće, Zabave i Koncerti petkom i subotom) koji je ugostio ekipu DU Sportiva i veselimo se daljnjoj suradnji s ovim prekrasnim objektom, prepunim pozitivnog duha, mjestu gdje caruju dobri ljudi, vrhunska hrana i probrana glazba za svakoga tko se želi raspjevati i zaplesati petkom i subotom navečer…
Jedan od definitivno najljepših i najbogatijih hrvatskih vokala, tenor koji otapa srca i u stanju je zapjevati doslovno sve rasponom glasa i brojnim varijacijama, visokim prirodnim talentom, kao i zahvaljujući godinama mukotrpnog rada.
Kako ste se osjećali u Dubrovniku i u simbiozi sa prisutnima koji su otpjevali s Vama svaki stih…
U intimnoj i ugodnoj atmosferi meni veoma dobro poznatog lokala B 49, a kojeg je vlasnik moj prijatelj Viktor osjećao sam se kao doma u tinelu. Uvijek je nama performerima drago kad publika reagira i uživa u odabiru skladbi izvođača, a pogotovo kad pjeva s tobom u glas kako je bilo u 49-tki te večeri. Kantafig je gorio.
Možete li za dubrovačku publiku reći nešto više o Vašem novom albumu Nostalgija i vrijednostima koje on unosi na našu glazbenu scenu, uz činjenicu da ste svježinom vratili 60.-te i 70.-te na svjetlo dana?
To je album sa deset obrada starih dobrih pjesama koje su u novim aranžmanima osvježene i prepakirane za nove generacije audiofila. To razdoblje 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća u glazbi ovih prostora je ostavilo dubok trag u našim ljudima, pa sam mislio da je vrijedno truda ponuditi im novo ‘čitanje’ tih velikih skladbi.
Vaše maestralne izvedbe repertoara legendarnog i velikog Vice Vukova uvelike doprinose da On još više i nadalje živi s nama. Odakle se rodila tolika predanost Njegovom liku i djelu? Pamti se još koncert iz 2009. godine “Vici s ljubavlju”…
Odrastanje u Šibeniku, gradu u kojem stanuje pjesma mi je po defaultu isporučilo mnoštvo vrhunskih klapa, Arsena, Mišu, Pattieru, te naravno meni adekvatno najdražeg Vicu. Veliki sam broj koncerata posvetio njegovoj majstorskoj karijeri, dostojnoj kvalitetnog filmskog uratka. Zasigurno, dok me glas bude služio ću ‘repetirati’ njegove pjesme na svojim koncertima.
Paralelno ste na tri kolosijeka, svaki za sebe dosta zahtjevan i Vaš ogroman doprinos na više polja. Solo karijera, Kazalište “Komedija” i Četiri tenora…
Ponekad je zbilja ‘panika’, ali budu i razdoblja kada sve klizi kao po loju. U Komediji, teatru koji je perjanica Balkana za operetu, mjuzikl i rock opere upravo ‘proslavljam’ 20. obljetnicu angažmana, a sve je počelo 2000-te. Pjevačku karijeru sam započeo u klapi Dalmati još 1993., te je ove godine 30 godina karijere. Četiri tenora se uklapaju između ta moja dva svijeta prilično komforno!
Vaši pjevački uzori i možda možete reći i “ljudski pjevački uzori”? Poznato je da cijenite primjerice Miša Kovača i da žalite što niste ostvarili duet s njim kao i s naravno još nekima koji nisu nažalost više s nama…
Pa tko ne bi cijenio takav uspjeh kakav je kroz tri desetljeća na tržištu od preko 20 milijuna ljudi ostvario Mišo Kovač. No, nisam imao osobnih poistovjećivanja sa bilo kojom pjevačkom legendom osim što crpim ideje za svoj današnji rad. A što se tiče dueta, to sam rekao šaleći se u jednoj situaciji iz koje se i dogodio duet sa Ivom Pattierom.
Kako bi objektivno ocijenili hrvatsku glazbenu scenu i što ona donosi ljudima, te je li dovoljno promiče i kroz tekstove neke vrijednosti, kroz vokalne i glazbene izvedbe stručnost i općenito nekakav uzor, posebice mlađima koji iste nasušno trebaju…
Ovo pitanje je jako podložno subjektivnosti. Ja nekako mislim da je vrijeme prije hiperprodukcije, znači prije devedesetih bilo vrijednije u svakom smislu i pogledu. I tekstovi i glazba i sami izvođači nisu bili slučajno zvijezde svojih vremena jer su kriteriji bili jasni i čvrsto zadani, a ne baš kao danas kad gotovo svatko može snimiti album i plasirati ga na tržište. To ne znači da i danas, odnosno iza 90-tih nije bilo ili nema pravih, vrhunskih glazbenika, samo mislim da je koncentracija veća u razdobljima prije osamostaljenja.
Omjer važnosti po Vama glazbe i teksta?
Mislim da je 60:40 u korist teksta!
Koje su za Vas najveće životne vrijednosti i kako ostati vjeran sebi, pa i drugima, slijedeći ih?
Biti normalan i samo normalan je već ozbiljan poduhvat u današnje doba punom posvemašnjih izazova. Naravno, iskrenost je golema vrlina i olakšava život. Također poštivati sebe, ali i druge, no sad se već opasno približavam biblijskim tumačenjima. Ha ha…
Hvala Vam najljepša na razgovoru i puno sreće kako na osobnom, tako i na planu Vaše divne karijere…
Hvala vam na prilici odgovoriti na vaša pitanja i pozdrav svima na jugu!
Najljepša hvala i Bistru 49 koji je ugostio ekipu DU Sportiva i veselimo se daljnjoj suradnji s ovim prekrasnim objektom, prepunim pozitivnog duha, mjestu gdje caruju dobri ljudi, vrhunska hrana i probrana glazba za svakoga tko se želi raspjevati i zaplesati petkom i subotom navečer…