Anđeosko Dijete

DU Sportivo otvorio je rubriku “Best of the Best” zbog dva ključna razloga – Edukativnost koja proizlazi iz njih i Daljnja Afirmacija proizašlih vrijednosti, uz činjenicu da mnogi nisu pročitali neke tekstove, a baza Portala raste i teže ih je pronaći. Inače stil DU Sportiva i jest takav da se teži tome da tekstovi budu takvi da će im se uvijek moći iznova vraćati – uz Pizzeriju MAMMA MIA – Na jednom mjestu!

Uskoro će šest godina ovoj pjesmi otkad je ugledala svjetlo dana, kao barem malo zrno doprinosa za ohrabrenje Djeci i Roditeljima, te činjenice koja je i navedena u pretposljednjem stihu – “Poput ostalih normalno sam Dijete“…

“Klik na Foto” vodi Vas na prebogati Jelovnik Pizzerije Mamma Mia, vrijednog Pokrovitelja DU Sportiva

Pjesma je uručena Djeci s teškoćama u razvoju na prvom susretu koji je za njih organizirao DU Sportivo u svibnju prošle godine. Mali simbol da su jednaki bijeli anđeli kao i sva Djeca svijeta.

Dok god je DU Sportiva ovi aspekti i svi slični koji mogu doprinijeti njihovoj daljnjoj i još boljoj inkluziji u društvo bit će tu – Za Njih, Njihove obitelji i za sve koji se bore u istoj misiji.

Svako Dijete je Dijete, te upravo Hrvatski paraolimpijski odbor između svih ostalih najljepših vrijednosti promiče ravnopravnost. I slobodno zavirite u predivan paraolimpijski svijet kroz rubriku DU Sportiva o parasportu u suradnji s HPO.

Pjesma “Anđeosko Dijete” imat će posebno mjesto u sljedećoj zbirci poezije glavnog urednika DU Sportiva pod nazivom “Tisuću nijansi tame” u poglavlju namijenjenom osjetljivim skupinama društva.

Voli vas DU Sportivo!

ANĐEOSKO DIJETE

Mama i Tata, o tako mi je lijepo,

Dok me u svom naručju nosite…

Čvrsto me stisnite, jako me je strah,

U mom svijetu živih boja nemam,

U srcu osjećam da sam drugačiji,

Nikako vam to ne mogu izreći,

Čak nit’ ljubav prek’ usana prenijeti.

Bojim se, dragi moji, visina i širina,

Želim sigurnost, utjehu i nadu,

Plaše me osude, ravnodušni pogledi,

Zar nikad se s dječicom neću zaigrati?

Bježim stalno u svoj malen kut,

O, zašto mi Bože prostireš teži put?

Nemoj mislit’ da ljutim se na Te,

Ručice sklapam, u sebi se mollim…

Već sutra oko mene vijorilo je lišće,

Pjevale mi ptičice u skrivenome gaju,

Prišli mi vjerni prijatelji mali,

Okupaše nas veseli, bijeli morski vali.

Poput ostalih, normalno sam dijete,

Ponizno molim, shvati to Svijete!