“Više ništa nije kao prije…”

DU Sportivo otvorio je rubriku “Best of the Best” zbog dva ključna razloga – Edukativnost koja proizlazi iz njih i Daljnja Afirmacija proizašlih vrijednosti. Mnogi i nisu pročitali neke tekstove, a baza Portala raste i teže ih je pronaći. Inače stil DU Sportiva i jest takav da se teži tome da tekstovi budu takvi da će im se uvijek moći iznova vraćati – Uz Pizzeriju MAMMA MIA – “The Best” Na jednom mjestu!

U rubriku “Best of the Best” svakako treba istaknuti i tekst koji je univerzalan i može se odnositi na bilo koji klub, sport, događaj, te na kraju i osobu i svaki aspekt života.

Tekst je pisan nakon ispadanja našeg Squarea u polufinalu doigravanja HMNL, ali glavne po(r)uke odaslane su upravo radi opće poplave težnji za najvišim ostvarenjima i prosjek teško da se “trpi”, naravno ne generalizirujući išta.

“Klik na Foto” vodi Vas na prebogati Jelovnik Pizzerije Mamma Mia, vrijednog Pokrovitelja DU Sportiva

Poanta ovog teksta je da postoji i prvo i posljednje mjesto, prva i osma liga, uspjeh i neuspjeh – pričajući jezikom sporta, ali lako ga je prevesti i u svakodnevni život.

I da, čestitke svim borcima svijeta, ma koji god učinak da su nakon borbe, truda i rada postigli…

Čestitke Borcima!

Tekst izvorno objavljen 13.5.2023.

Koliko bi sinoć na tribinama bilo gledatelja da MNK Square igra prvenstveni susret Županijske lige?

Koliko bi u pretpostavci bilo gledatelja da je sinoć umjesto Squarea protiv strašnog Olmissuma, gdje su na stolu bili ulozi poput finala Doigravanja za prvaka Hrvatske i ulaz u Ligu prvaka, igrao neki županijski klub?

Što bi stotine malonogometnih klubova u Hrvatskoj dalo da su sinoć imali veliku čast i privilegiju igrati susret tako visoke razine? Ostavljamo svakome da za sebe odgovori…

Krovni Pokrovitelj DU Sportiva – BANJE BEACH

Koliki je postotak populacije sretan ičim osim prvog mjesta? Dokaz je mizerna posjećenost i najpoznatijih sportova u Republici Hrvatskoj. Da, postoje klubovi koji nisu prvi i jako su posjećeni. Odmah mi dva padaju na pamet, a žao mi je što me rok za objavu teksta pritišće da ne popišem još kojeg – Hajduk i Square!

Strah me i pomisliti koliki bi jaz sreće bio da je hrvatska nogometna reprezentacija, koja se beskrajno voli i to je sveta istina, umjesto brončane medalje na Svjetskom prvenstvu u Katru osvojila četvrto mjesto ili ispala “logično” od Brazila u “nekom četvrtfinalu“.

Riječ “Uspjeh” gledajući metaforično Blanku Vlašić i skok u vis, popela se s otprilike normalnih 2.00 na 2.99, kao u “nekom trgovačkom lancu“, gdje je sve “dostupno i šareno na brojnim policama” i više nas očito ništa ne čini sretnim vezano za “normalne uspjehe” ili zamislite – “egzistenciju i živote klubova u sredini“. Pretežno nas zanimaju i čine sretnim i zadovoljnim – “vratolomni uspjesi“.

Antun Bačić, trener Squarea, primjer kako se ponaša i na 0:4

Slikovit primjer je VK “Jug”, iz čijih se trofejnih vitrina “izlijeva zlato po crvenom tepihu“. Koga više zanima naslov prvaka Hrvatske, koji se nekada slavio danima. Ma, koga više zanima naslov prvaka Europe, u toj mjeri da bi eruptirao od sreće, (ne)znajući da je vaterpolo na svim relevantnim ljestvicama među TOP 10 najtežih sportova. Dovoljno? Ni blizu…

Šesta engleska nogometna liga primjerice – navijači ginu za svoje klubove, svoje heroje. U SAD-u u NBA ili NHL u osrednjim ili čak i najlošijim momčadima navijači navijaju i sretni su u prepunim dvoranama. Što god ostvarili njihovi ljubimci.

Jesmo li zaista toliki robovi prvih mjesta?

Squarea je bio te večeri dio spektakla, kreme hrvatskog malog nogometa…

Square? DU Sportivo je napisao prije početka polufinala da ne stane “Sve“ u jednu utakmicu, jednu sezonu, pa i više sezona. Klub je obitelj. Svaki klub. Skupa sa svojim navijačima. Djeci su sportaši uzori. Jako se muče, krvare, nemaju praktički slobodno vrijeme, beskrajni treninzi i ljudi najednom ili cijelo vrijeme (po)misle da postoje “samo utakmice” i “samo finala“.

Square je klub koji je poznat po beskompromisnoj borbenosti i to nije floskula. Visoka je konstanta hrvatskog malog nogometa. Najjači klub koji nije osvojio naslov (je li sve u naslovima?).

Tribine su popunjene ili pune, Square se voli. Square je iznimka među iznimkama. Trademark. Asocijacija u Zagorju, Lici, Istri, Baranji na ime Square – “Dubrovnik i sjajan mali nogomet”.

Pizzerija Mamma Mia

Da! Square nije puno pokazao sinoć samo u konkretnosti završnice i naravno da je bilo pogrešaka i u obrambenom dijelu igre. Odgovor zašto je jednostavan – granitna obrana Olmissuma, gdje ni muha nije mogla proletjeti nezapaženo i kvaliteta te momčadi je “da Vas zaboli glava“, a ni Square nije predaleko. Da je umjesto “vanzemaljske obrane” sinoć ispred crveno – plavih bila postavljena “odlična obrana” većina bi rekla – “Square je stvarao prilike i svaka čast, bili su konkretni”.

Square se voli!

Za konačan rezime – pa valjda se i pita “tko je bio s druge strane“. Jer nije jednako – Olmissum ili Osijek. A gle čuda – prvoplasirano Novo Vrijeme je na jedvite jade zaobišlo “samo osmoplasirane” Osječane u četvrtfinalu Doigravanja. Jesmo li zaboravili – nikad jače prvenstvo i nikad izjednačenije?

Square doveo Darija Marinovića, Zorana Primića i dva slovenska reprezentativca? Da im slučajno u HNS-u nisu trebali uručiti pokal za prvaka odmah na početku sezone? Ima li Square pravo na “neuspjeh” u smislu da je silno želio osvojiti prvo mjesto, a osvojio “samo treće“, među stotinama malonometnih klubova u Hrvatskoj. Gleda li se igdje kontinuitet, kojeg Square ima.

Ima li se pravo ne osvojiti prvo mjesto / naslov?

Zoran Primić bi “skočio s litice” za svoj Square – Danima prije utakmice imao je temperaturu i jaku virozu. Junačina!

Čestitamo im na sjajnoj sezoni. Naravno da nam je svima žao što nisu prošli, ali u ovom trenutku boljem Olmissumu treba iskreno i čvrsto stisnuti ruku, kao što je učinio Square, te čestitao i Futsal Dinamu na prolasku u finale i okreće se sljedećoj, kontinuitetnoj sezoni, sa više pristalica, simpatizera, navijača, prijatelja nego lani i opet streme vrhu i sigurno ostaju u vrhu.

A da Jug pošaljemo da igra vaterpolo Ligu prvaka na Jupiteru? Da. Jugu bi DU Sportivo čestitao i da ispadne iz Prve hrvatske lige. Jer nikad nam ne bi palo na pamet kritizirati izvedbu “ijednog sportaša u ijednom sportu“.

Jer i sam sam podložan kritici. Odnosno svi mi. I to je, vidimo, samo jedan od razloga da kritike odmaknemo od sebe samih i pogotovo drugih na bilo kojem polju i za promjenu pogledajmo dobro u drugima. Pozitivnim primjerima i zdravijim pogledima mijenjajmo svijet – edukativno. Posebno prema našim najmlađim članovima društva…

“Klik na Fotografiju” vodi na Facebook stranicu tvrtke MM Čuljak Studio – Izrada svih vrsta Reklama

Možda lijepo pišem, ali pokušajte me suprotstaviti najboljem hrvatskom sportskom novinaru u više navrata Bernardu Jurišiću. U “nekom finalu“. Teško da bi mi zapljeskali…

Ipak kroz vjekove jedino zlato drži svoju vrijednost. I umiješalo se nažalost i u sport.

Dok slušam hit Borisa Novkovića – “Više ništa nije kao prije“…